Foto: Gradski.me
Miks kultura, nacionalnosti i vjera čini Sarajevo muzičkim centrom bivše Jugoslavije, kazao je gostujući u emisiji „Knjiški ljudi“ autora Đorđa Šćepovića muzičar Davor Ebner, nekadašnji frontmen i vokal kultne sarajevske grupe Regina.
„Sarajevo se u bivšoj Jugoslaviji nalazilo nekako u sredini, bilo je stjecište svih kultura i vjera. Kada se u umjetnosti spoje sve te stvari dobiješ jedan veoma interesantan miks. Referiraćemo se na muziku od pastirskog roka Bijelog dugmeta i prvog autorskog benda što su bili Indeksi dobiješ to nešto što je neprocjenjivo. Ima jedan podatak koji zvuči nevjerovatno, a to je da se u četiri sarajevske opštine prodalo preko deset miliona longplej ploča u bivšoj Jugoslaviji. Znači ‘jesmo mali al smo bani’, kazao je Ebner.
Prisjetio se početaka rada u grupi „Regina“ koja je obilježila muzičku scenu devedesetih.
„Ja sam tada pjevao u grupi ‘Konvoj’ koja i danas postoji. Onda su me ‘prevarili’ ušao sam u bend i dao mu ime ‘Regina’ po djevojci koja je bila moja prva ljubav. Znaš ono kada se prvi put u životu zaljubiš, ljubav toga intenziteta više se ne može ponoviti“, kazao je Ebner.
Unajmiti studio za snimanje prvog albuma u to vrijeme bilo je izuzetno skupo, prisjeća se muzičar.
„Bilo je potrebno jako puno novca, prodavalo se kućno zlato. U Bosni imaš običaj kada se rodi dijete da mu se kupi dukat. Ja sam imao taj dukat koji sam založio i naravno nikad da ga nisam povratio. Bilo nas je šestoro u toj ekipi i svi smo skupili novac da bi snimili album. Za drugi album nije bilo potrebe jer su diskografske kuće već vjerovale u nas i više nismo morali davati novac“, kaže Ebner.
Velika popularnost „Regine“ potrajala je dvije, tri godine a onda se desio rat koji je obilježio život njegovoj generaciji.
„To je ona generacija 72, 73 godište i koja je okusila čari prošlog sistema. Nama je prelaz između bezbrižnosti u taj nesretni rat jako teško pao prvenstveno jer smo u tom trenutku bili i vojni obveznici. Kad je rat izbio našao sam se u Njemačkoj kao izbjeglica. Kopao sam bašte, radio u staračkom domu preko tri godine. Sve me je to spasilo u jednu ruku, jer da sam nastavio onakvim životom i tempom bojim se da bih završio kao alkoholičar ili kao neko ko uživa opijate. Rat je došao kao neka vrsta otrežnjenja. Našao sam se sam u Njemačkoj gdje nisam imao nikoga i to je neko iskustvo koje moji vršnjaci u Zapadnoj Evropi nemaju i nadam se da nikad neće imati“, kaže Ebner.
Ponosan je na taj dio života jer je uspio da se nakon nevjerovatnog uspjeha „Regine“ i izuzetne popularnosti sa uspjehom izbori sa svim nedaćama koje je rat donio.
„Rat te udari po glavi. Jedan dan si zvijezda, a sljedećeg dana si u kancelariji za strance, izbjeglica u Bohumu. Tužna je to situacija, nas dvije stotine stoji tamo u nekom redu. To mi je teško palo. Ne zato što sam nešto posebno. Svi smo mi bili u istom kazanu. To kako se život preokrene u sekundi to me je jako pogodilo. Ipak sam stao na noge i shvatio da sam potpuno sam u nepozantoj zemlji i da se moram sam snalaziti. U takvim situacijama ti uvijek pomognu neznani ljudi. Onaj koga dobro znaš taj ti ne pomogne, onaj ko te ne zna taj ti pomogne. To je pravilo“, priča Ebner.
Ebner je u razgovoru sa Đorđem Šćepovićem ispričao i kako je njegova porodica stigla u Sarajevo.
„Ebneri potiču iz Austrije, iz južnog Tirola i došli su u Bosnu kao službenici tadašnje Austrougarske monarhije, kao inžinjeri šumarstva. Austrougarska je tada davala podsticaje i, neko će reći koristila, a ja bih rekao gradila Bosnu i Hercegovinu. Kada sam uradio DNK test ispostavilo se da su Ebneri pola Austrijanci, pola Njemci, te da ta njemačka strana familije vuče porijeklo iz Skandinavije što objašnjava možda moj izgled u mladosti kada sam bio svijetao, imao plavu kosu, plave oči. Negdje se tu ta greška potkrala tako da nisam visok kao Skandinavci“, našalio se Ebner.
Zbog istorijskih okolnosti Ebneri su više puta odlazili iz Sarajeva.
„Godine 1914. su izbjegli u Grac da bi se vratili 1918. godine, godine 1945. opet su krenuli u svoju prapostojbinu pa se ponovo vratili, još jednom su iz Sarajeva otišli 1992. da bi se vratili 1996. To znači da ovaj grad nosi neko prokletstvo vraćanja i da je nezamljenljiv. To je grad u kom se najkomotnije ojećam. I Njemačku osjećam kao dio svoj identiteta ali Sarajevo je Sarajevo“, zaključio je Ebner.
Cijelu emisiju možete pogledati na linku ispod.
