Objavu Marka Begovića prenosimo integralno:
Što se tiče hapšenja Vesne Bratić, sa kojom ne dijelim ideološki okvir, ali kao neko ko solidno poznaje sistem javne uprave, želim da ukažem na nekoliko činjenica.
Zbog izgubljenih upravnih sporova pred nadležnim sudovima, država godišnje plaća nerijetko i više desetina miliona eura. Ne poznajem organ državne uprave kojem makar jednom nije presuđeno da nadoknadi troškove postupka i iznos tužbenog zahtjeva. Prije nekoliko mjeseci i sam sam dobio jedan sličan postupak.
Ako se pravosuđe odlučilo na ovakav pristup, onda bi red nalagao da se krene od svih onih koji su u posljednjih 35 godina donosili odluke sa finansijskim posljedicama po državu, uključujući i slučajeve poput garancija datih inostranom vlasniku KAP-a.
Istovremeno, svjedočimo paradoksu da pojedini predstavnici pravosuđa, očigledno bez povjerenja u sistem kojem pripadaju, imaju dovoljno finansijskih sredstava i logistiku da zemlju napuste kada procijene da je to oportuno. Jer šta znači nekoliko godina zatvora, ako je novac trajno izmješten van granica države? Bez finansijske forenzike i odgovarajućih propisa/instrumenata, pravda ostaje nepotpuna.
Ovo nijesu potezi koji vode ka prijeko potrebnoj pravdi. Ovo je nastavak prakse selektivne pravde sa porukom da pravila ne važe jednako za sve.
U posljednjih pet godina podnio sam prijave koje se odnose na više desetina miliona eura utaje poreza i neplaćenih poreza/doprinosa, kao i na sistemsku zloupotrebu službenog položaja (klijentelizam). Pojedine prijave su dobile epilog van Crne Gore, poput slučaja rukometašice Milene Raičević, ali ne i u Crnoj Gori.
Samo kroz institucionalno procesuiranje slučajeva u sportu stekli bi se realni uslovi za zatvaranje ključnih pregovaračkih poglavlja (23/24) sa Evropskom unijom.
Cilj tih prijava nikada nije bio da neko ide u zatvor (nikome to ne želim za prestupe ove vrste). Cilj je bio da se novac, kao dio pravde, vrati građanima Crne Gore.
Na kraju, da sam bio u Vesninim cipelama, pozvao bih sve direktore škola da podnesu ostavke ili bih ih razriješio dužnosti (i ohrabrio da se jave na konkurs). Potom bih formirao nezavisnu komisiju, dominantno sastavljenu od inostranih eksperata, uz jasan princip: politički eksponirana osoba ne može rukovoditi vaspitno-obrazovnom institucijom.
