.
Piše: Vojin Grubač
Međutim, sve su prilike da se između razuma koji projavljuje gradonačelnik Mujović i zatvaranja problema oko kolektora ispriječila sujeta političara Milana Kneževuća, čija je politička destrukcija postala interesantan fenomen. Jer šta znači retorika: “Neću se povući. Zakleli smo se: ko izda, iskopa’ se. Ja izdati neću, …, mi nemamo gdje nazad. Nazad je groblje”, nego besprizorno paljenje političke situacije i teatar jednog glumca.
Priča o kolektoru u Botunu da je “Černobilj”, koji prestaje biti “Černobiljom” ako se pomjeri 500 ili 1500 metara je više nego smiješna i predstavlja primjer prizemne manipulacije ljudima. A o principjelnosti da ne govorimo, gdje mu Vučićevo insistiranje na rudniku litijuma u Jadru, protiv koga je ustala čitava Srbija zbog ekološke katstrofe koju nosi: nije Černobilj, već je Černobilj kolektorsko postrojenje u Botunu. Prijetnje, ucjenjivanja, kletve, neprincipjelnost višeg nivoa su trenutna lična karta političara Kneževića. To nije politika, već izlazak iz logike i zdravog smisla.
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije Portala RTV Podgorice)