Kako ističe, to ogledalo danas pokazuje dubok raskorak između evropske retorike vlasti i realnosti u kojoj LGBTIQ+ osobe i dalje žive oprezno, izložene ponižavanju, ucjenama, govoru mržnje i nasilju.
“Najnoviji podaci ILGA-Europe Rainbow Map 2026 pokazuju da je Crna Gora rangirana na 18. mjestu od 49 evropskih zemalja, sa ukupnim skorom od 53 odsto. No, formalni napredak ne znači i stvarnu sigurnost. LGBTIQ+ osobe se i dalje suočavaju sa nedovoljnom primjenom Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola, izostankom adekvatnog pravnog priznanja roda, slabim institucionalnim odgovorom na govor mržnje i nasilje, kao i javnim prostorom u kojem se njihovo dostojanstvo često tretira kao legitimna meta”, navodi Knežević.
U tom okviru, dodaje, ilustrativne su i reakcije na najavu nastupa Rikija Martina povodom obilježavanja 20 godina od obnove nezavisnosti. Umjesto da rasprava bude usmjerena na kvalitet programskog koncepta, troškove manifestacije ili kvalitet organizacije, značajan dio komentara sveo se na činjenicu da je riječ o gej muškarcu.
“Time je još jednom pokazano da se LGBTIQ+ identitet u Crnoj Gori prečesto ne posmatra kao privatna činjenica nečijeg života, već kao povod za ismijavanje, osudu i političko poentiranje. Poruka koja se time šalje je porazna: čak ni međunarodni uspjeh i globalna prepoznatljivost ne štite LGBTIQ+ osobe od toga da budu svedene na metu”, ističe Knežević.
Još opasnije je, dodaje, kada isti obrasci uđu u institucije. Skupština Crne Gore ne smije biti prostor u kojem se seksualna orijentacija koristi kao aluzija, uvreda ili oružje za diskreditaciju. Kada javni funkcioneri osjećaju potrebu da se pravdaju da nijesu gej, ili kada se na insinuacije o seksualnoj orijentaciji odgovara najavama nasilja, tada se homoseksualnost javno kodira kao nešto sramotno, kompromitujuće i opasno. I takve poruke ne ostaju u skupštinskoj sali. One se šire kroz društvo, ohrabruju predrasude i nasilje i dodatno učvršćuju strah i nesigurnost LGBTIQ+ osoba.
“CGO posebno upozorava da se seksualna orijentacija, privatnost i navodni snimci sve otvorenije koriste kao sredstvo političkog obračuna. Time se javni prostor gura u kulturu ucjene, voajerizma i ponižavanja, u kojoj se protivnik ne pobjeđuje argumentom, nego prijetnjom da će biti osramoćen, autovan ili seksualno diskreditovan. Za LGBTIQ+ zajednicu to nosi zastrašujuću poruku da vidljivost može postati oružje, a privatnost valuta tuđeg političkog rata”, navodi Knežević.
Govor mržnje na internetu, ističe on, ne završava se na ekranima- on normalizuje dehumanizaciju, okuplja istomišljenike, ohrabruje nasilnike i stvara klimu u kojoj fizički napad postaje očekivani nastavak onoga što se sedmicama čita u komentarima.
„To nije apstraktan strah. Dokumentovani napadi u Podgorici iz januara ove godine, kada su LGBTIQ+ osobe gađane kamenicama, flašama i metalnim šipkama uz homofobne uvrede, pokazuju da je granica između digitalne mržnje i fizičke prijetnje već pređena. Zato se ovakve pojave ne smiju relativizovati kao estradna epizoda, skupštinski folklor, „muška šala“ ili dio „našeg mentaliteta“ kako se često označava. Kada se seksualna orijentacija u javnom prostoru koristi za ismijavanje, ucjenu ili prijetnju, LGBTIQ+ osobe ne dobijaju poruku da su ravnopravni građani i građanke, već da njihovo dostojanstvo može biti predmet javne trgovine. To direktno utiče na mentalno zdravlje, samopouzdanje, osjećaj sigurnosti i spremnost da se nasilje prijavi”, ističe on.
CGO poziva institucije da prestanu sa praksom ćutanja, selektivnog reagovanja i političkog relativizovanja homofobije. Policija i tužilaštvo moraju odlučno postupati u slučajevima govora mržnje, prijetnji i nasilja prema LGBTIQ+ osobama, a javni funkcioneri moraju snositi političku i društvenu odgovornost za poruke kojima podstiču netrpeljivost. Obrazovni sistem mora postati prostor u kojem se uči o ljudskim pravima, različitosti i jednakosti, a ne mjesto reprodukcije ćutanja, stereotipa i straha.
“Ovogodišnji slogan IDAHOBIT-a „U srcu demokratije“ podsjeća da su LGBTIQ+ prava pitanje sadržaja demokratskog društva. U Crnoj Gori, međutim, ta prava su i dalje gurana ka margini, dok se homofobija koristi za klikove, rejtinge i političke obračune. Društvo u kojem bilo ko mora živjeti oprezno zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta ne može se nazivati ni slobodnim, ni demokratskim, ni evropskim”, zaključuje Knežević.
