„Po broju službenih putovanja, u analiziranom periodu, prednjači poslanica Posebnog kluba Jevrosima Pejović, sa ukupno 36 evidentiranih putovanja, od čega šest u zemlji i 30 u inostranstvu. U Crnoj Gori putovanja su se odnosila na Tivat, Herceg Novi Kotor i Budvu, dok su međunarodne destinacije uključivale Sarajevo, Brisel, Briž, Ženevu, Atinu, Bratislavu, Budimpeštu, Dablin, Tbilisi, Vašington, Rejkjavik, Dohu, Rim, Beč, Ljubljanu, Taškent, Porto, Nikoziju, Kišinjev, Istanbul i Berlin“, naveo je Đurašević.
Slijedi predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, sa 29 službenih putovanja, sva u inostranstvu. Njegove destinacije uključuju Budimpeštu, Ankaru, Brisel, Beograd, Palma de Majorku, Rabat, Valetu, Rim, Stokholm, Rijad, Skoplje, Tel Aviv, Strazbur, Pariz, Madrid, Budimpeštu, Janjinu, Ljubljana, Ženevu, Nikoziju, Monako, Njujork, London i Helsinki.
Nikolla Camaj imao je 26 službenih putovanja, od čega jedno u zemlji i 25 u inostranstvu. Osim Budve, putovao je u Strazbur, Pariz, Bragu, Kopenhagen, Srebrenicu, Valonu, Rigu, Budimpeštu, Atinu, Montreal, Barselonu, Vatikan/Rim, Prištinu, Tiranu, Marakeš, Berlin i Stokholm.
Gordan Stojović imao je 23 službena putovanja, sva u inostranstvu, a među destinacijama su Rabat, Ženeva, Madrid, Rim, Njujork, Buenos Aires, Tbilisi, Istanbul, Matera, Arizona, Granada, Taškent, Beograd, Odesa, Jerevan, Lilestrom, Malaga, Beč i Beograd. Ovakav geografski raspon putovanja otvara i pitanje kriterijuma prioriteta i procjene javnog interesa kada su u pitanju službeni odlasci o trošku građana.
Amer Smailović i Zdenka Popović imali su po 21 službeno putovanje. Smailović je imao jedno putovanje u zemlji (Budva) i 20 u inostranstvu, dok je Popović imala četiri u zemlji (Tivat, Herceg Novi, Kotor i Kolašin) i 17 u inostranstvu. Smailović je putovao u Baku, Madrid, Lisabon, Bratislavu, Budurešt, Stavanger, Dablin, Berlin, Taškent, Sarajevo, Beč, Valensiju, Porto, Nikoziju, Kišinjev, Istanbul i Vašington, a Zdenka Popović bila je u Briselu, Davosu, Atini, Srebrenici, Berlinu, Rejkjaviku, Vašingtonu, Manili, Njurorku, Ljubljani, Madridu, Ženevi i Londonu.
Posebno su zanimljivi primjeri poslanika Admira Adrovića (Bošnjačka stranka) i Duška Stjepovića (Demokrate), koji nijesu u samom vrhu po broju putovanja, ali jesu među onima čija su putovanja značajno koštala građane i građanke. To pokazuje da broj putovanja nije nužno i najbolji pokazatelj budžetskog opterećenja. Tako je Admir Adrović imao 16 službenih putovanja koja su koštala 32 793,06 €. Putovao je u Briž, Strazbur, Baku, Luksemburg, Budimpeštu, Njujork, Rim, Vašington, Istanbul, Varšavu, Beograd, Madrid, Jerevan, Buenos Aires i Peking. Duško Stjepović imao je 20 službenih putovanja, koja su koštala 33 334,69 €. Među destinacijama koje je posjetio su Brisel, Trst, Briž, Talin, Rim, Sofija, Vašington, Skoplje, Antalija, Dejton, Kopenhagen, Jerevan i Sicilija.
„Analiza dokumentacije ukazuje i na dodatnu metodološku neujednačenost, jer je u određenim slučajevima na jednom putnom nalogu objedinjeno više destinacija, odnosno više službenih putovanja. Tako su, recimo, kod Jevrosime Pejović evidentirani objedinjeni nalozi za Budimpeštu i Jerevan, kao i Istanbul i Berlin, dok su kod Gordana Stojovića objedinjeni nalozi za Materu i Arizonu, Granadu i Taškent, kao i Madrid i Ženevu. Takva praksa dodatno otežava precizno praćenje stvarnog broja putovanja i pojedinačnih troškova“, naglašava Đurašević.
Prema njegovim riječima, u dostavljenoj dokumentaciji za službena putovanja tokom 2025. godine u najvećem broju slučajeva nije navedena svrha tih putovanja.
„Te informacije CGO nije dobio od Skupštine Crne Gore, čime je ograničena mogućnost javnosti da procijeni opravdanost, svrsishodnost i konkretne efekte tih putovanja. Drugim riječima, građani sada znaju gdje se putovalo i koliko je to koštalo, ali ne i zašto i šta je bio rezultat tih putovanja“, ističe Đurašević.
Dodaje da CGO ukazuje i na slučajeve otkazivanja službenih putovanja koja su, uprkos tome, u najvećem broju slučajeva proizvela troškove za budžet.
„To dodatno otvara pitanje planiranja, kontrole i odgovornog upravljanja javnim novcem, posebno imajući u vidu da se radi o sredstvima svih građana i građanki. Nalazi potvrđuju potrebu snažnije institucionalne kontrole i većeg javnog nadzora nad službenim putovanjima poslanika i poslanica, posebno kada je riječ o udaljenim destinacijama, vremenski dužim putovanjima, objedinjenim putnim nalozima i otkazanim putovanjima koja su ipak proizvela troškove. CGO smatra da Skupština Crne Gore mora proaktivno objavljivati podatke o svakom službenom putovanju poslanika ili poslanice, uključujući destinaciju, trajanje, svrhu, sastav delegacije, vrstu i iznos troškova, eventualna otkazivanja i izvještaje o rezultatima tih putovanja. Bez toga, javnost nema dovoljno informacija da procijeni da li ova putovanja doprinose radu Skupštine i zastupanju interesa Crne Gore ili predstavljaju nedovoljno kontrolisanu privilegiju javnih funkcionera kako se to sada čini“, zaključuje Đurašević.
