Strugar se na RTV Podgorica prisjeća cijele situacije tokom tri meča sa Zilčićem, navodeći da su se umiješale i neke stvari koje nisu sportske, kao i da je sve bilo podignuto na mnogo veći nivo, a što je prevazilazilo sportske okvire.
„Bio je to veliki pritisak za mene, s čim sam se teško nosio. Posebno je to bilo teško pred kraj karijere i vjerovatno nisam ni uspio da se izborim sa tim pritiskom“, kazao je Strugar.
Ističe da se i danas svakog meča odlično sjeća, te da mu teško pada svaki poraz i da ih je teško preživljavao, iako se, kako navodi, nikad nije žalio.
„Nekad nakon poraza nisam izlazio iz stana i po deset dana, dok pobjede nisam slavio koliko je trebalo. Preko toga sam relativno pretrčavao“, priča Strugar.
On je od 1995. do 2004. bio neporažen, rekord koji je danas teško ponoviti, a za poraz nakon devet godina navodi da mu je izuzetno teško pao i da je uticao na dalji tok karijere.
Kik-boks, kako kaže, nije bio popularan sport kada je odlučio da počne da trenira upravo tu borilačku vještinu.
„Vjerovatno me neka radoznalost, zbog filmova koje smo gledali, odvukla u salu. Već na prvom treningu shvatio sam da ću se time ozbiljno baviti. Nisam znao da ću biti prvak svijeta, ali mi je bilo jasno da sam dobar u tome“, kazao je Strugar.
Navodi da je imao podršku porodice, iako u početku nisu ni znali da trenira i osporavali su njegovu ideju da se bavi ovim „opasnim“ sportom.
Ističe da je porodica temelj svega.
„Mislim da to ima veze sa vrijednostima koje su nam usađene od djetinjstva. Odrastao sam u tradicionalnoj porodici i to je nešto što mi je bilo prirodno. Trudimo se da i mi formiramo takvu porodicu. Vremena su drugačija, izazovi su veći i sve je teže, ali uz posvećenost i podršku sa obje strane može da se uklopi i da se djeca vaspitavaju na sličan način kao što smo mi odrastali. Tokom profesionalne karijere imao sam potpunu podršku porodice. Dok sam se profesionalno bavio sportom, svi su živjeli za moje mečeve i trudili se da mi olakšaju sve obaveze. Bez te podrške ne bih mogao da ostvarim nivo uspjeha koji sam ostvario.Veći dio karijere nisam imao djecu. Dobio sam ih sa 33 godine, a još nekoliko godina nakon toga profesionalno sam se bavio sportom. U tom periodu je razumijevanje supružnika presudno. Bez toga je nemoguće. Sve se prilagođavalo mojim obavezama – treninzima, odmoru, ishrani. Imao sam potpunu podršku i bez toga ništa od ovoga ne bi bilo moguće“, navodi Strugar.
Strugar je pet puta biran među 10 najboljih sportista Jugoslavije. U sportu je i nakon aktivne karijere i prisutan je na svim bokserskim dešavanjima u Crnoj Gori.
U emisiji Iz drugog ugla Strugar je govorio o svojim životnim rutinama, idealnom odmoru, odrastanju.
Watch the entire show at the link:
