Piše Antonio Tajani…
Od izbijanja rata između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, Italija je djelovala zajedno sa evropskim partnerima, zemljama grupe G7 i multilateralnim organizacijama kako bi doprinijela okončanju neprijateljstava, obezbijedila ponovno otvaranje Hormuškog moreuza i vratila stabilnost na Bliski istok. U tom okviru, naša zemlja je izrazila spremnost da, nakon završetka sukoba, učestvuje u međunarodnoj koaliciji odbrambenog karaktera radi obnove slobode plovidbe kroz Ormuski moreuz.
Kao što sam u proteklim satima rekao u svom obraćanju parlamentarnom odboru u Italiji, za našu Vladu blokada Hormuskog moreuza ne predstavlja samo regionalnu krizu, već globalni šok koji će uticati na energetsku bezbjednost, industrijsku konkurentnost i međunarodne ekonomske odnose. To je značajan rizik posebno za sve zemlje regiona, ali i za jednu izvozno orijentisanu zemlju kao što je Italija, čiji izvoz čini oko 40% BDP-a.
Hormuski moreuz je, kao što znamo, strateško čvorište svjetske trgovine: kroz njega prolazi oko 20% svjetske nafte, četvrtina izvoza tečnog prirodnog gasa i značajan dio sirovina neophodnih za međunarodne proizvodne lance. Nesigurnost trgovinskih ruta i rast cijena energije već su počeli da utiču na evropska domaćinstva i privredu. Uprkos usporavanju globalne trgovine i uticaju carina, italijanski izvoz je 2025. godine i dalje porastao za 3,3%, potvrđujući koliko je stabilnost pomorskih ruta ključna za nacionalnu ekonomiju.
Ono što nas, međutim, zabrinjava nije samo uticaj na nacionalnu industriju. Posebnu zabrinutost izazivaju i posljedice po najranjivije zemlje Afrike kao i šire mediteransko područje. Kroz Hormuski moreuz prolazi oko 30% svjetskog izvoza đubriva, koja su od ključnog značaja za prehrambenu bezbjednost mnogih ranjivih ekonomija. Primjer Sudana, gdje se i dalje odvija jedna od najtežih humanitarnih kriza na svijetu, posebno je upečatljiv. Rast cijena energije i đubriva mogao bi da smanji poljoprivrednu proizvodnju, podstakne inflaciju i dodatno pogorša nestabilnost, glad i migrantske tokove prema Evropi.
Iz tog razloga smo, početkom maja, zajedno sa mojim hrvatskim kolegom — aktuelnim predsjedavajućim MED9 — sazvali sastanak na koji smo pozvali trideset zemalja Mediterana, Bliskog istoka i Balkana, kao i FAO, kako bismo pokrenuli „Rimsku koaliciju za prehrambenu bezbjednost i pristup đubrivima”, odnosno stalni forum za pronalaženje neposrednih i konkretnih rješenja.
Naše tumačenje je da je kriza u Hormuskom moreuzu odraz šireg sukoba, ukorijenjenog u decenijama tenzija između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana. U tom kontekstu, nastavljamo da zastupamo stav da je diplomatija i dalje jedini održiv put, te ističemo da Teheran ne može raspolagati nuklearnim oružjem niti raketnim sistemima koji bi dodatno destabilizovali region.
Ne smijemo zaboraviti represiju nad omladinskim protestima u Iranu, koje je režim nasilno ugušio. Ta represija se i danas nastavlja kroz hapšenja i smrtne kazne protiv protivnika. U proteklim sedmicama, Teheran je izveo napade koji su pogodili stambena područja, hotele, bolnice i energetsku infrastrukturu u nekoliko zemalja Zaliva. Ti napadi traju i danas, a mi smo ih najoštrije osudili, izražavajući solidarnost sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Katarom, Kuvajtom, Omanom i Saudijskom Arabijom.
Na diplomatskom planu, održavao sam stalne kontakte sa prijateljem, američkim državnim sekretarom Markom Rubijom, sa kojim sam se sastao u Rimu prethodnih dana. Saglasili smo se o potrebi očuvanja transatlantskih veza i zajedničkog djelovanja u cilju međunarodnog mira i stabilnosti. Takođe sam potvrdio podršku tekućim pregovorima u Pakistanu, koje smatramo ključnim za očuvanje diplomatske perspektive.
Nastavio sam dijalog i sa iranskim ministrom vanjskih poslova Abbasom Araghchijem, naglašavajući potrebu da Teheran pregovara u „dobroj vjeri“ i da obnovi saradnju sa Međunarodnom agencijom za atomsku energiju, uz istovremeno obnavljanje pozitivnih odnosa sa zemljama Zaliva.
Tokom prethodnih sedmica boravio sam i u Kini, gdje sam se sastao sa ministrom vanjskih poslova Wang Yijem, kojem sam uputio apel da Kina preuzme aktivniju ulogu u posredovanju prema Teheranu. Paralelno s tim, Rim održava direktnu komunikaciju sa regionalnim partnerima iz Zaliva, koji se smatraju neophodnim sagovornicima za svako trajno diplomatsko rješenje i za buduću obnovu slobode plovidbe kroz Hormuski moreuz.
Na operativnom planu, Italija je spremna da stavi na raspolaganje iskustvo stečeno u evropskim pomorskim misijama u Crvenom moru, Indijskom okeanu i Sredozemlju. Posebno smatramo neophodnim jačanje evropske misije ASPIDES, u kojoj su trenutno samo Italija i Grčka angažovane u patroliranju Crvenog mora kako bi se obezbijedio nesmetan pomorski transport.
U multilateralnoj misiji koja će biti pokrenuta u Hormuskom moreuzu, Italija bi mogla doprinijeti operacijama deminiranja i bezbjednosti komercijalne plovidbe.
Međutim, smatramo da dugotrajan mir na Bliskom istoku ne može biti postignut bez stabilnosti Libana.
Vlada Italije podržava dijalog između Izraela i Bejruta koji posreduju Sjedinjene Američke Države i izrazila je spremnost da bude domaćin direktnih pregovora između strana. Tokom moje misije u Libanu prošlog aprila, ponovo sam istakao predsjedniku Josephu Aounu podršku Italije procesu koji bi sadašnje trenutno primirje pretvorio u istinski mirovni proces.
Italija takođe sarađuje sa Libanom i Sjedinjenim Američkim Državama na inicijativama za jačanje kapaciteta libanskih bezbjednosnih snaga, posebno u borbi protiv pranja novca i nezakonitog krijumčarenja. Vašington i Brisel sve više gledaju na Rim kao na ključnog aktera u jačanju državnosti Bejruta, što je pitanje koje sam takođe pokrenuo tokom nedavnog sastanka u Ministarstvu vanjskih poslova Italije sa libanskim ministrom vanjskih poslova.
Takođe ostajemo u potpunosti usmjereni na bezbjednost našeg vojnog osoblja angažovanog u misiji UNIFIL, u bilateralnoj misiji MIBIL i u Vojno-tehničkom komitetu za Liban pod italijanskim vođstvom. Istovremeno ćemo nastaviti da pozivamo na zaštitu hrišćanskih zajednica u toj zemlji, nakon nasilja ekstremističkih izraelskih doseljenika nad selima na jugu Libana, uključujući i ona sa većinskim hrišćanskim stanovništvom.
Pitanje nasilja od strane ekstremističkih izraelskih doseljenika takođe je razmatrano u Briselu, gdje su evropski ministri upravo odobrili nove, značajne sankcije protiv njih. Na istoj sjednici odobrene su i dodatne sankcije protiv terorista Hamasa, čije razoružanje ostaje apsolutni prioritet. Italija i dalje pomno prati situaciju u Gazi i na palestinskim teritorijama, zadržavajući aktivnu ulogu u humanitarnoj pomoći i budućim naporima obnove, s ciljem postizanja rješenja o dvije države koje bi mogle da žive jedna pored druge u miru i bezbjednosti.
U tom kontekstu treba posmatrati i dolazak u Italiju, u posljednjih nekoliko dana, 72 palestinska studenta koji su dobili stipendije na italijanskim univerzitetima: to je investicija koju smatramo dijelom obrazovanja buduće palestinske vladajuće klase.
