Posljednjih godina organizatori, muzičari i posjetioci sve češće ukazuju na isti problem: sve je teže okupiti publiku za rock, alternativne i srodne muzičke događaje. I dok su klubovi i lokali sa komercijalnijim programima redovno puni, koncerti rock bendova često prolaze sa skromnom posjetom, bez obzira na kvalitet izvođača.

Mnogima je ostao u sjećanju koncert grupe Simple Minds 2018. godine, kada je na nastup jedne od najznačajnijih svjetskih pop-rock grupa u Podgorici došlo svega 700 do 800 ljudi, uključujući i posjetioce iz drugih crnogorskih gradova.

Narednih godina uslijedio je niz rock koncerata sa sve slabijom posjetom, a u oktobru prošle godine, na besplatne koncerte ex-YU rock legendi, bendova Mizar i Leb i sol, došlo je tek oko 100, odnosno 80 posjetilaca.

Ovaj trend, međutim, nije nastao preko noći. Radi se o procesu koji traje godinama, pa i decenijama, i koji — ima više uzroka: od demografskih i ekonomskih, do kulturnih i infrastrukturnih. Interesovanje opada, a organizatorima postaje sve teže da rizikuju sa novim koncertima.

Problem je i infrastruktura. Podgorica danas ima ograničen broj prostora pogodnih za rock i alternativne koncerte. Bez manjih klubova, bendovi nemaju gdje da nastupaju, a publika nema priliku da razvije naviku odlaska na svirke. Veliki koncertni prostori često su preskupi ili rizični za organizatore, posebno kada se ne može garantovati dovoljna posjeta.

Promjena muzičkih trendova takođe igra značajnu ulogu. Mlađe generacije danas više gravitiraju ka drugim žanrovima — trapu, hip-hopu, elektronskoj muzici ili komercijalnim regionalnim izvođačima. Rock publika i dalje postoji, ali djeluje da je manja i često starija. Istovremeno, dio te publike više ne izlazi redovno na koncerte kao ranije, što dodatno smanjuje broj posjetilaca.

Uz to, digitalne platforme promijenile su način konzumiranja muzike — publika sve više sluša muziku kod kuće, a odlazak na koncert postaje rjeđi događaj.

Ekonomski faktor takođe ima značajnu ulogu. Troškovi organizacije koncerata su porasli, što se reflektuje i na cijene karata. Kada se tome dodaju troškovi pića, prevoza i izlaska, koncert postaje luksuz koji dio publike ne može ili ne želi često da priušti.

Rock scena ne nastaje preko noći — ona se gradi godinama. Pitanje je da li postoji volja i energija da se ona ponovo izgradi.

Vukčević: Publika postoji, ali zavisi od više faktora

Frontmen benda NeoNoen, Marko Vukčević, kaže za Portal TVPG da percepcija o slaboj posjeti nije uvijek jednoznačna.

„Da ste mi ovo pitanje postavili u srijedu, siguran sam da bih drugačije odgovorio. Nakon koncerta na Podgoričkom pikniku, u organizaciji Studentskog kulturnog centra i Radija Krš, percepcija mi se malo promijenila. Prve noći imali smo tri benda iz Crne Gore i jednog domaćeg kantautora. Termin je bio sjajan, a i publika takođe“, navodi Vukčević.

On dodaje da je svaki bend imao kritičnu masu potrebnu za dobru komunikaciju sa publikom, te da su nastupi imali odličan odjek.

„Publika je pokazala da čuje i cijeni to što se stvara. Znamo da nije uvijek tako, ali očigledno je da zavisi od više faktora. Vjerujem da je i sama lokacija odigrala značajnu ulogu“, ističe Vukčević.

Marković: Rokenrol više nije pobuna nego navika

Novinar Pobjede Milovan Marković, koji pasionirano prati podgoričku muzičku scenu, smatra da je problem i u promjeni percepcije rock muzike.

„Stvar je u tome što rokenrol više nije pobuna nego navika. Koncerti se ne prodaju kao događaj koji pamtiš kao nešto mnogo važno u životu čemu si svjedočio, nego kao prateći sadržaj — da se ‘ubije’ vrijeme i ‘iskulira’ poslije posla“, navodi za naš portal Marković.

Popović: Nije opalo interesovanje, već zavisi od organizacije

Organizator rock festivala Rockstrikcija, Janko Popović, ne slaže se sa ocjenom da je interesovanje za rock koncerte u Podgorici opalo.

„Postoji više različitih faktora koji utiču na slabiju posjećenost koncerta. Nekad su to datum, visina ulaznice, slabiji marketing ili nešto sasvim treće — izbor izvođača“, ističe Popović.

Minić: Generacije su se promijenile, a publika zasićena

Profesor na fakultetu i frontmen i gitarista benda Rudolf, Bojan Peko Minić, smatra da je riječ o spletu više okolnosti, među kojima izdvaja zasićenje publike.

„Prije petnaestak godina ljudi bi iz bilo kog grada sa sjevera Crne Gore organizovano dolazili u Nikšić, Kotor ili Bar da čuju Bajagu, Partibrejkerse, Riblju čorbu, Galiju ili Perper. Nije bilo toliko festivala i nije bilo moguće često gledati te bendove. Danas se dešava da neko ne želi da ode ni na besplatan koncert poznatog benda jer je to ‘već slušao’, pa makar i prije nekoliko godina“, navodi Minić.

On dodaje da se promijenila i publika, ali i način konzumiranja muzike.

„Promijenile su se generacije, muzički ukusi, standardi i način komunikacije. Zbog telefona ljudi imaju kraću koncentraciju, sve su ‘shortsi’ i blic informacije. Čini mi se da ljudi imaju manje želje i vremena, a možda i kapaciteta da saslušaju pjesmu koja ima poruku u drugom ili trećem planu. Muzika danas predstavlja nešto drugo“, zaključuje Minić.

Nova publika ili umorna scena: Ko danas dolazi na rock koncerte?

Kada je riječ o publici koja danas dolazi na rock koncerte, naši sagovornici se slažu da je riječ uglavnom o starijoj generaciji, ali primjećuju i određene pomake među mlađima.

Vukčević smatra da se, uprkos uvriježenom mišljenju da je rock muzika rezervisana za stariju publiku, u posljednje vrijeme vide pozitivne promjene.

„U realizaciji JU ‘Dječji savez’ Podgorica 6. juna organizuje se događaj ‘Prvi rif’, gdje će se predstaviti novi srednjoškolski bendovi iz Podgorice. Prijavilo se 12 bendova, jedan solo izvođač i jedan bend iz Budve. Priznaćemo da je na količinu stanovnika to jedna ozbiljna cifra koja pokazuje da se dešavaju promjene“, ističe Vukčević.

On naglašava da je ključno da mladi bendovi dobiju adekvatnu podršku.

„Najbitnije je da te mlade ekipe dobiju podršku u svakom smislu te riječi. Nama se jasno stavlja do znanja da i mladi, u dovoljnoj mjeri, žive rock&roll“, kaže Vukčević.

Marković: Rock publika traži kontinuitet

Milovan Marković smatra da mlađa publika postoji, ali da je njen odnos prema rock muzici drugačiji.

„Rock publika traži potvrdu da vrijeme ipak ima kontinuitet. I poneko mlađi je otkrio da bunt može biti i retro estetika, ali ništa dalje od toga“, smatra Marković.

Janko Popović kaže da današnju rock publiku uglavnom čine mlađi od 18 do 25 godina, ali i starija generacija od 35 i više godina.

Minić: Publika je raznolika, ali se navike mijenjaju

Bojan Peko Minić, smatra da je teško generalizovati publiku koja dolazi na rock koncerte.

„Postoje ljudi koji dolaze da proprate sve što se nudi, da pobjegnu od svakodnevice. Dio njih ne sluša sve izvođače, dođu zbog jednog, a usput otkriju nešto novo i steknu novo iskustvo“, navodi Minić.

On dodaje da se publika na festivalima razlikuje od one na besplatnim koncertima na trgovima, ali da je u oba slučaja primjetna raznolikost — od djece do starijih posjetilaca.

„Ono što je meni uvijek milo vidjeti su mladi ljudi koji pjevaju pjesme zajedno s izvođačima. To je znak da i dalje sve ima smisla“, kaže Minić.

Promjena muzičkih trendova i digitalna publika

Sagovornici se slažu da promjena muzičkih trendova utiče na posjećenost rock koncerata, ali različito gledaju na taj proces.

Vukčević smatra da promjene nijesu ništa novo.

„Skoro sam slušao legendarnog gitaristu Nuna Betankura koji je rekao da rock&roll nikada nije ni trebalo da bude mainstream i da se sada vratio na mjesto koje mu pripada. Ni ne treba svako da ima privilegiju da razumije ovaj muzički pravac“, kaže Vukčević.

Marković smatra da je došlo i do promjene načina slušanja muzike.

„Današnja muzika ne traži da je slušaš s pažnjom, nego da je konzumiraš usputno. Rokenrol i dalje vjeruje da treba da ga doživiš. To je već ideološki sukob“, navodi Marković.

Popović dodaje da su društvene mreže značajno promijenile način konzumiranja muzike.

„Danas je mladima dostupniji uvid u različite žanrove nego prije 20 godina. Svi ‘kače’ muziku na 15 sekundi i tako se, nažalost, sada i sluša muzika mimo koncerata“, ističe Popović.

Minić: Muzika više nije izbor, već trend

Minić smatra da je problem i u tome što mladi često ne razvijaju lični odnos prema muzici.

„Najveći broj mladih s kojima sam razgovarao nema smislen odgovor zašto nešto sluša. Oni jednostavno idu s tokom i slušaju ono što se promoviše kao novo i popularno“, kaže Minić.

On podsjeća da su ranije generacije razvijale dublji odnos prema muzici.

„Ja sam kao tinejdžer slušao hip-hop i hard rock iz sedamdesetih i mogao sam objasniti šta me kod tih izvođača privlači. Danas je muzika često samo pozadina društvenih rituala“, navodi Minić.

Prema njegovom mišljenju, i to je jedan od razloga smanjenja publike.

„Kada je rock bio mainstream, dio publike dolazio je jer to rade svi. Kada više nije bio popularan, ostali su samo oni koji zaista znaju šta slušaju“, smatra Minić.

Publika ne nestaje — ali se mijenja

Vukčević ističe da je za lojalnost publike ključan kontinuitet.

„Ne priča, već konkretan rad. Stvaranje nove muzike donosi nove slušaoce“, navodi on.

Marković smatra da publika nije nestala, već se umorila.

„Nova publika ne dolazi jer joj niko nije objasnio zašto bi stajala dva sata na koncertu kada može preskočiti pjesmu za tri sekunde“, kaže Marković.

Popović dodaje da publiku često ne privlače ista imena koja se stalno ponavljaju.

„Na festivalima su uglavnom izvođači koje smo čuli mnogo puta, pa to jednom dijelu publike postane nezanimljivo. S druge strane, region tek očekuje smjenu generacija na sceni“, navodi Popović.

Minić podsjeća i na životne okolnosti koje utiču na posjećenost.

„Ljudi imaju poslovne, porodične i egzistencijalne obaveze, pa koncert često nije prioritet. Ipak, dolaze mlađi — možda ih je manje nego ranije, ali ih ima“, zaključuje Minić.

Da li su digitalne platforme promijenile publiku?

Jedno od čestih pitanja kada je riječ o slabijoj posjećenosti koncerata jeste da li su digitalne platforme promijenile način konzumiranja muzike — publika sve više sluša muziku kod kuće, a odlazak na koncert postaje rjeđi događaj.

Vukčević smatra da digitalne platforme svakako imaju uticaj, ali da je problem širi.

„Sve je problematično u ovom vremenu i digitalne platforme sigurno imaju svoj udio. Kada se na to doda i vještačka inteligencija koja je debelo pustila svoje krake u umjetnosti, shvatamo da situacija nije jednostavna. Ali imamo samo dvije opcije — odustati ili gaziti ‘no matter what’. Mi smo za ovu drugu opciju“, kaže Vukčević.

Marković smatra da digitalizacija mijenja i samu suštinu rock kulture.

„Kad rokenrol postane sadržaj, umjesto identitet, publika nestaje — a s njom i smisao pobune zbog koje je i nastao“, navodi Marković.

Za razliku od njih, organizator festivala Rockstrikcija Janko Popović smatra da digitalne platforme nijesu problem.

„Digitalne platforme su rješenje. Manjak ponude autorskih koncerata je problem. Najčešće sviraju cover bendovi sa istih tridesetak pjesama“, pojašnjava Popović.

Minić naglašava da koncert nudi iskustvo koje digitalne platforme ne mogu zamijeniti.

„Prisustvo koncertu pruža jednokratno osjećanje pripadnosti trenutku. To ne možeš ponoviti na Spotifyju ili YouTubeu. To traje dok traje i samo je tvoje“, kaže Minić.

Ipak, prema njegovim riječima, veći problem od digitalnih platformi jeste nestanak kulture pažljivog slušanja muzike.

„Vrlo malo ljudi danas presluša čitav album, a često ni cijelu pjesmu. Kad je to tako, nebitno je sluša li se muzika na koncertu ili kod kuće“, smatra Minić.

Da li je problem cijena karata?

Pitanje cijena ulaznica često se navodi kao razlog slabije posjete koncertima, posebno kada se uračunaju troškovi izlaska.

Vukčević smatra da i to može imati uticaj, ali ne i presudan.

„Kada nešto dovoljno želiš, naći ćeš način“, kaže Vukčević.

Marković je još direktniji.

„Stvarnost i pobuna protiv nje više nijesu najtraženiji ‘proizvod’“, smatra on.

Popović ističe da se cijena često koristi kao izgovor.

„Trebaće nam još vremena da osvijestimo da je kupovina karte jedini pravi način da podržite organizatora i muzičara“, navodi Popović.

Minić, međutim, smatra da je riječ o kompleksnijem pitanju.

„Ljudi troše novac na razne stvari koje su drugima neshvatljive. Ako novca nema — nema ga. Ako ga ima, onda je pitanje prioriteta“, kaže Minić.

Šta bi moglo da oživi scenu?

Na pitanje kako oživjeti rock scenu, sagovornici nude različite odgovore.

Marković smatra da scena ne treba da se „oživljava“.

„Scena koja stalno traži defibrilator vjerovatno ima dublji problem. Ipak, iz dana u dan pojavljuje se neko novi i drugačiji“, kaže on.

Popović smatra da Podgorici nedostaje stabilan alternativni prostor.

„Podgorici treba dobar alternativni klub sa sigurnim prostorom za svirke na nedeljnom nivou u narednih pet do deset godina. Takvo mjesto bi uticalo na nove generacije“, navodi Popović.

Minić ističe potrebu za dugoročnom kulturnom politikom.

„Za pola honorara pop zvijezda koje sviraju po trgovima može se promovisati deset domaćih bendova. Mediji takođe mogu imati značajnu ulogu kroz veću zastupljenost domaćih izvođača“, smatra Minić.

Troškovi rastu, rizik sve veći

Sagovornici se slažu da su troškovi organizacije koncerata značajno porasli.

Vukčević podsjeća na značaj institucionalne podrške.

„Dovoljno je pogledati spotove iz posljednjih deset godina i vidjeti koliko su važni Sekretarijat za kulturu i PAM. Zamislite koliko bi značilo da je ta podrška još veća“, navodi Vukčević.

Marković smatra da organizovanje koncerata danas podrazumijeva veliku neizvjesnost.

„Organizovati koncert danas znači vjerovati u publiku koja nije sigurna da vjeruje sama sebi“, kaže on.

Popović dodaje da je organizacija koncerata postala rizična.

„Uvijek je rizično organizovati događaj čiji je budžet veći od jedne godišnje plate“, navodi Popović.

Minić podsjeća da su porasli svi troškovi, uključujući i sponzorske budžete.

„Sponzori stiskaju kese jer je sve neizvjesno. Zato je institucionalna podrška neophodna“, kaže Minić.

Ima li nade za rock scenu?

Uprkos problemima, sagovornici vide potencijal za oporavak scene.

Vukčević smatra da je scena jaka kada su u pitanju izvođači.

„Ako govorimo o stvaraocima, scena nikada nije bila jača. Svaka svirka je mali korak naprijed“, navodi Vukčević.

Marković, međutim, upozorava na kompromis koji slabi pobunu.

„Ako rokeri više ne vjeruju sami sebi, zašto bi im iko drugi vjerovao? Prosto je — izađi i bori se“, kaže Marković.

Popović je optimista.

„Ne samo da vidim potencijal za oporavak — osjećam ga“, poručuje on.

Minić zaključuje da potencijala ima, ali da je potrebna šira društvena promjena.

„I za kraj, još jedna stvar koju često zapostavljamo: nekada, na početku, rok nije bio popularna muzika, ali i tad je imao vjerne pratioce i podržavaoce koji su kasnije doprinijeli njegovoj popularnosti. Alternativnoj muzici neće smetati ni da ponovo bude alternativa i skrajnuta, tad će se i probrati žito od kukolja, kako kažu, opstaće samo oni bendovi i onaj dio publike koji je u tome iz istinskih poriva. A hoće li to biti ona iskra iz koje će se rok kao feniks vratiti u punom sjaju, to ćemo vidjeti’’“, zaključuje za Portal TVPG Minić.

D.Leković