Međutim, ljekar i preduzetnik dr Driteš Malik nudi jednostavnije objašnjenje: dio odgovora krije se u navikama koje djeca stiču kod kuće, kroz kućne poslove i male svakodnevne odgovornosti, prenosi Index.
Od najranijeg uzrasta učestvuju u porodičnom životu
U Japanu se djeca od najranijeg uzrasta podstiču da učestvuju u porodičnom životu. Uče da čiste, sređuju, pomažu u kuhinji i brinu o sopstvenom neredu. Takve navike možda djeluju beznačajno, ali snažno oblikuju karakter. Dijete koje pere sudove, sređuje sobu ili pomaže u održavanju doma uči da nijedan posao nije sramotan i da je doprinos zajednici važan.
Prema Maliku, djeca koja redovno obavljaju kućne poslove razvijaju samostalnost, organizovanost, strpljenje i osjećaj odgovornosti. Uče da se život ne sastoji samo od uživanja, već i od truda, rutine i poštovanja prema zajedničkom prostoru. Te male lekcije kasnije postaju temelj odraslog života.
Prezaštićena djeca očekuju da drugi rešavaju njihove probleme
Iako se Japan često navodi kao primjer, ovaj princip nije ograničen na jednu zemlju. Društva koja cijene disciplinu i poštovanje prema radu često od malih nogu uključuju djecu u kućne obaveze. Suprotno tome, prezaštićena djeca mogu odrasti očekujući da će drugi rješavati njihove probleme. Kada se djeca postepeno uče samostalnosti, razvijaju veće samopouzdanje i otpornost.
Poruka roditeljima je jednostavna: dozvolite djeci da učestvuju u poslovima koji održavaju dom. Neka čiste, sređuju, nose i pomažu na male, ali dosljedne načine. Ne kao kaznu, već kao prirodan dio odrastanja.
Cilj nije odgajiti djecu koja samo slijede uputstva, već osobe koje mogu da razmišljaju, djeluju i stoje na sopstvenim nogama. U svijetu koji često naglašava lakoću i komfor, davanje odgovornosti djeci može djelovati kao teret. Dugoročno, to je jedan od važnijih oblika roditeljske brige.
