Kako navode u saopštenju, država Crna Gora je mala ribarska sila u EU i postala je, kako kažu, „šaka jada“. Da ne bi to ljudi koji vode MPŠV treba da razmišljaju o ribarstvu kao domaćini i da ih vodi logika znanja, stručnost i svjestnost o bogatim ribljim resursim, kao i vapaji ribara.
„Ministar MPŠV-a neće da komunicira sa ribarima kako bi riješili najosnovnije probleme (ribarski temeljni problemi u ribarstvu). Pitamo se šta će nam novi zakon u ribarstvu, šta će nam i zatvaranje poglavlja 13 i ulazak u EU, ako nas država kao ribare uvodi u EU bose, gole, gladne i žedne. Kako ćemo igrati ribarsku utakmicu sa razvijenim evropskim ribarskim silama sa starom neobnovljenom ribarskom flotom?“, zapitao je predsjednik Udruženja Marko Kise.
Ističe da će ribari u toj utakmici ulaskom u EU izgubiti, jer će moćna evropska ribarska flota izlovljavati resurse, jer na to ima pravo prema zakonu zbog zajedničke ribarske politike EU. Država, ističu, ne želi da riješi probleme po uzoru na zemlje Evrope, a to se mora uraditi prije ulaska u EU.
„Treba što prije riješiti problem nedostatka ribarskih luka i vezova sa prvim iskrcajem ribe, mjesta za remont ribarskih brodova, obnovu komercijalne ribarske flote (koča i plivarica) na način obnove postojeće flote ili kupovinom polovnih ili novih brodova sa PDV od 0%, uspostavljanje zvančne cijene goriva za ribare kao poseban derivat (plavi ili crveni dizel), smanjenje PDV-a na 7% za opremu i ribo-materijal jer se sve proizvodi u Tajlandu, oformljavanje garantnog fonda koji bi pratio sve investicije u ribarstvu, proglašenje elementarnih nepogoda zbog nevremena i određivanje takse za ribare Boke Kotorske od štete koju prouzrokuju kruzeri i gliseri“, naglašavaju u Udruženju.
Kise dodaje da država treba da bude srećna, jer ima riblje resurse, znanje i stručnost ribara i njihovu volju da rade.
„Ako nam država ne riješi temeljne probleme i stvori uslove za razvoj i opstanak ribarstva onda ćemo stvarno biti „šaka jada“. Uvozićemo ne kao do sada 30 miliona eura protivvrijednosti ribe, nego možda i 50 miliona eura. Mnogima u državi više odgovara rabat od 3% na uvezenu ribu nego par miliona ulaganja u infrastrukturu i razvoj ribarstva. Zbog svih ovih problema naši predstavnici zatražili su razgovor sa predstavnicima Vlade, Skupštine i ministrom“, navode u saopštenju.
Ističu da je potpis predstavnicima dalo 120 crnogorskih ribara, da razgovaraju, ali i da ukoliko ne bude razumijevanja, ispunjenje zahtjeva traže i štrajkom na kopnu i moru.
„Država Crna Gora treba da nas čuva, razvija i održava kao majka, a ne kao maćeha. Treba uraditi stručne analize i riješiti fenomen i razloge zašto naša djeca neće da naslijede očeve u ribarstvu. Mislimo da još uvijek nije kasno za to, jer ako ribari imaju nadanja i volju za rad onda i država treba da riješi probleme i odriješi kesu za razvoj logistike i infrastrukture ribarstva i ribarske flote“, navodi Kise.
Naglašava i da je iznenađen izjavama ministra Jokovića od 26. juna kada se usvajao Zakon o ribarstvu Crne Gore, kada je ribare izjednačio sa taksistima. Kako tvrde, prije tri godine je na prvom sastanku sa ribarima obećao osnivanje Garantnog fonda, a sada to negira.
„Na tom sastanku su pored mene bili prisutni DragoljubBajkovići Savo Ćetković. Izjavio je i da nema šanse da se od kruzera koji ulaze prvenstveno u Boku naplaćuje taksa za ribare. Ako nas ne štiti ministar ko će nas onda štititi“, zapitao je na kraju Kise.
