Od početka rata, u februaru 2022., škole su pronašle različite načine da bi nastavile s nastavom za učenike.
„Moramo učiniti sve da ova generacija ne bude izgubljena. Vrijeme je jedino što ne možete nadoknaditi. Ovo je naša budućnost i moramo joj dati sve što imamo“, rekao je direktor škole Oleksii Korenivskyi.
Škola u Bobryuku preseljena je pod zemlju prije dvije godine kada su se upozorenja na vazdušne napade ponekad produžila na 20 sati, paralizirajući nastavu. Jedina mogućnost bila je skloniti se i, skrivajući se od mogućih eksplozija, nastaviti učiti.
Sada, u podrumu upravne zgrade koja nikada nije bila namijenjena da bude škola, učionice se nižu u uskom prostoru, neke podijeljene samo debelim plastičnim pločama. Nema prozora ni vrata.
Juče, prvog dana škole, mnoga djeca su stigla u tradicionalnim izvezenim košuljama „vyšivankama“. Učiteljske klupe bile su pune svježeg cvijeća koje su im djeca donijela kao tradicionalni poklon za početak godine.
„Nažalost, ove komšije nikako da odu“, kazao je Oleksii, misleći na Rusiju.
Nekada vlažan i mračan podrum obnovljen je ventilacijom, strujom i novim podovima.
To je samo jedan primjer kako stanovnici Ukrajine prilagođavaju svoje živote, dok se još ne vidi kraj napada Rusije.
Bobryk s populacijom od oko 2.000 stanovnika ima malu školu s razredima koji broje oko desetero djece.
Ove godine u učionici za prvi razred sjedilo je samo njih sedam.
