Uz samu rijeku – gomila se otpada. Divlje deponije nijesu samo estetski problem, već direktna prijetnja zdravlju i životnoj sredini.
„Rješenje je dosljedna politika upravljanje otpada u Crnoj Gori i dosljedna primjena odluka kojima su primjenjeni i sistem informisanja i sistem kažnjavanja onih koji proizvode otpad, ukoliko mi to nemamo onda je ovo svakodnevnica“, kazao je ekološki aktivista, Vuk Iković.
Ivana Vojinović iz Centra za klimatske promjene navodi da svako nelegalno odlaganje, naročito u blizini riječnih korita znači ugrožavanje javnog interesa, ugrožavanje životne sredine, biodiverziteta i ugrožavanje javnog zdravlja.
Iz Čistoće navode da je problem što se otpad nalazi na privatnoj parceli, pa ne mogu reagovati.
Ipak, Vojinović navodi da zakon ne ostavlja prostor za izgovore.
„Nadležni komunalni organ, komunalna inspekcija trebalo bi da izađe na teren, utvrdi stanje, da naloži mjere za uklanjanje tog otpada i naloži mjere za onoga ko je doveo do takvog stanja“, kazala je Vojinović.
Kazne postoje, ali se rijetko izriču. Zbog toga se iste lokacije iznova zatrpavaju otpadom.
„Ovo je jedan primjer od hiljadu, koji nam se ponavljaju zato što nemamo funkcionalnu inspekciju i funkcionalno komunalno preduzeće koje treba prije svega da ima adekvatan ljudski kadar koji će da vodi to preduzeće a ne preduzeća prepuna partijskim kadrovima koji nemaju iskustva upravljanja otpadom“, naveo je Iković.
Vojinović ističe da su potrebne represivne mjere.
„Svako od nas ko nepropisno odloži otpad, ko na taj način krši zakon i ko na taj način ugrožava životnu sredinu, bilo kakvim novčanim kažnjavanjem, da li je to 20 eura ili da je mnogo veća, mislim da će biti disciplinovan, edukovan o nepravilnostima svog postupanja i da će takvo postupanje biti sve rjeđe i rjeđe“, kazala je Vojinović.
Posljedice ne ostaju samo u prirodi.
„Nama su brojni naučni radovi dokazali da imamo ostatke plastike na riječnom dnu zlatice, rijeke zete to je naš otpad i mi jedemo ribu koja se nahranila tom mikroplstikom znači ona završava na našoj trpezi“, navodi Iković.
Dok se otpad uklanja na jednoj lokaciji, nova deponija nastaje već sjutra. Most Luča tako, umjesto da spaja ljude, ostaje simbol nemara pojedinaca.
