Search
Close this search box.

Medojević: Kuhinju za protokol kupljenu 300.000 eura niko ne koristi, a Glavni grad plaća pripremu obroka za socijalno ugrožene

Foto: Gradski.me

Socijalna politika je pitanje svijesti ali i savjesti i odgovornosti, posebno države, lokalnih samouprava i kompletnog društva. Mi se nalazimo u zoni administracije a ne pravde, ocijenila je direktorica NVO Banka hrane Marina Medojević za Gradski portal.

Govoreći o odnosu države, odnosno nove Vlade prema najugroženijim kategorijama stanovništva, Medojević naglašava da je povodom veoma loše situacije u sferi socijalne politike tj. teškoća u kojima živi ne mali broj pojedinaca i porodica u Crnoj Gori, imala sastanak sa Ministarkom rada i socijalnog staranja (MSS) Naidom Nišić.

„Sam sastanak je bio obećavajući  i zaključak sa obje strane (Banke hrane i MSS) je bio da moramo usko sarađivati jer smo na istoj strani, u cilju dobrobiti pojedinaca i porodica u stanju socijalne potrebe. Ukazala sam na sastanku na mnogo problema koji postoje u socijalnoj i dječjoj zaštiti i nepravdi koje prate život socijalno ugroženih porodica. Ministarka je iskazala zainteresovanost da ih rješava u granicama svojih ovlašćenja“, objašnjava Medojević.

Medojević je, kako ističe, ministarki Nišić obrazložila i razloge svoje ostavke. Podsjetimo, Marina Medojević je u novembru prošle godine imenovana na mjesto v.d. Sekretarke za socijalno staranje Glavnog grada, a samo dvije nedjelje nakon imenovanja podnijela je ostavku na tu funkciju.

„Obrazložila sam ministarki da je razlog podnošenja moje ostavke to što sam željela pomoći najugroženijima u Glavnom gradu, da im vratimo barem malo dostojanstva u život, a nisam naišla na podršku u realizaciji plana i programa rada, kao ni dobila budžetske pretpostavke za realizaciju, iako sam imala punu deklarativnu podršku stupanjem na funkciju“, navodi Medojević.

Narodne kuhinje moraju postojati u svakom gradu gdje su potrebne, a treba povećati broj obroka

Jedan od prijedloga MSS-u, kako pojašnjava, bio je i povećanje broja obroka u Narodnoj kuhinji.

„Ukazala sam na značaj da Narodne kuhinje trebaju postojati u svakom gradu gdje postoje ljudi kojima su potrebne, te da bi lokalne samouprave morale učinjeti sve da ih podrže. Ministarka se zainteresovala i za moj predlog o načinu na koji možemo dobiti veći broj obroka u Narodnoj kuhinji i ne dozvoliti da se broj obroka ograničava na maksimalnih četiri, već da svaki član domaćinstva ima barem taj jedan obrok“, naglašava Medojević.

U Narodnoj kuhinji Glavnog grada hrana se, kaže, nikad nije kuvala, i dodaje da to nije karakteristika Narodnih kuhinja.

„Lokalna samopurava Glavnog grada plaća drugima da spremaju obroke, pa je samim tim obrok skuplji nego što bi morao biti, a i izostaje mogućnost donacije namirnica od strane privrednika i građana. Ministarka Nišić je rekla da postoji oprema za kuhinju kupljena za potrebe protokola, koja nikad nije korišćena a koja je plaćena 300 000 eura i zatražila od mene par dana kako bi dobila odgovor kako da stavimo u funkciju ovu kuhinju za spremanja hrane za socijalno ugrožene. Obećani odgovor nisam još dobila a prošli su mjeseci, iako sam se više puta interesovala“, kazala je Medojević.

Ističe da bi se spremanjem obroka u Narodnoj kuhinji povećao broj obroka dostupnih ugroženima, a mogao bi se, kako navodi, zapositi i određeni broj ugroženih građana.

„Obučavanjem za poslove kuvara i pomoćnih radnika u kuhinji pomoglo bi da određeni broj socijalno ugroženih dobije posao i time se spasi nemaštine“, naglašava Medojević.

Glavni grad po beskućniku izdvaja 100 eura mjesečno za plaćanje kirije a za porodice 50 eura i to uz obavezan Ugovor

Medojević ističe da je upoznala MSS i sa problemima plaćanja kirije socijalno ugroženih porodica. Problemi visokih stanarina na koje država nema uticaja, kao i pasivnog odnosa prema naplati poreza na izdavanje stanova moraju se, kako kaže, detaljnije razmatrati.

„Glavni grad po beskućniku izdvaja 100 eura mjesečno za plaćanje kirije a za porodice 50 eura i to uz obavezan Ugovor. Moj je stav da se nikako ne bi smjeli Ugovorom o zakupu stana uslovljavati socijalno ugroženi građani. Njihovi podaci dobijeni su od više institucija u državi, oni se nalaze u socijalnom kartonu i njihovo stanje je vidljivo sistemu socijalne zaštite. Očekivati da oni koji se bore svakog dana da prežive još i pritiskaju stanodavce za Ugovor je suludo. To je posao države i lokalne samouprave da urede sistem da nema onih koji varaju i ne plaćaju porez na izdavanje stanova, poslovnih prostora i slično“, objašnjava Medojević.

Tu je, kako ističe, i problem malih socijalnih davanja.  

„Jos 2014. Komitet za ekonomska, kulturna i socijalna pitanja je iskazao mišljenje da se socijalna pomoć u našoj drzavi mora značajno povećati i omogućiti dostojanstven život korisnicima. Kod nas je za 10 godina socijalna pomoć, odnosno materijalno obezbjeđenje porodice (MOP) jedino socijalno davanje koje se veže za siromaštvo a povećalo se svega od 20 do nepunih 40 eura. U posljednjih tri godine povećala se minimalna zarada, minimana penzija, staračka nadoknada ali se još čeka da na red dođu najsiromašniji, odnosno korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice. Visina MOP-a se kreće u rasponu od 84 do 164 eura (za višečlane porodice). Socijalna davanja su manja 5, odnosno 10 puta od minimalne potrošačke korpe i izuzetno su niski u odnosu na liniju siromaštva. Linije siromaštva po Monstatu za jednu osobu je 214 a za četvroročlanu porodicu 450 eura. Pojedinac će od drzave dobiti daleko manje tj. svega 84 eura, a četvoročlana porodica 150 eura. Svaka država socijalne pravde se trudi da pojedince i porodice izdigne barem malo, iznad zvanične linije siromaštva“, naglašava Medojević.

Djeca u stanju socijalne potrebe treba da imaju besplatnu užinu, besplatne udžbenike i pomagala za školu

Medojević ukazuje i na kriterijume za ostvarivanje prava na socijalnu pomoć, koji su jako zahtjevni, pa tako, smatra, nema mnogo onih koji su u zoni siromaštva.

„Slične sugestije stizale su našoj državi i od relevantnih međunarodnih organizacija, da se uslovi ostvarivanja prava na socijanu pomoć moraju učiniti dostupnim većem broju ugroženih. Ministarki sam iznijela plan za uvođenje besplatne užine u školi, barem za socijalno ugroženu djecu, na način da se ispoštuje privatnost, za šta takođe nisam naišla na podršku u Glavnom gradu. Takođe, veoma je važno istaći da bi sva djeca u stanju socijalne potrebe (jer je stopa siromaštva među djecom velika pa je svako treće u zoni siromaštva), trebalo da imaju besplatne udžbenike, školski priibor i ostala pomagala za školu, kako bi se siromaštvo među djecom dugoročno smanjivalo a obrazovanje je dobitni mehanizam“, objašnjava Medojević.

Ističe da dječiji dodatak treba da prati razvojne potrebe djece, te da ne može biti isti za djecu različite dobi niti za porodice sa različitom visinom dohotka.

„Dječiji dodatak bi moralo primati svako dijete, nikako da bude ograničen na petoro djece. Nadoknade koje po rođenju dobijaju roditelji takođe bi trebale pratiti dohodovni cenzus porodice, tako da bi oni koji imaju manji standard bili potpomognuti mnogo više. Obavezno bi bilo da hrana i oprema za bebe budu besplatni ili veoma povoljni za porodice koje žive u zoni siromaštva, a majkama koje su nezaposlene i socijalno ugrožene bi u odgoju djece trebalo pomoći većim nadoknadama od sadašnjih 120 eura. Ako ni zbog čega drugog, zato što nam je natalitet iz godine u godinu negativan u većini opština“, navodi direktorica Banke hrane.

Poručuje da je nevjerovatno da se programom Evropa sad 1 i 2, nijesu dotakli nezaposleni i socijalno ugroženi pojedinci.

„Nezaposleni, socijalno ugroženi i penzioneri sa niskim primanjima bi trebalo da imaju besplatne autobuske karte, kako bi se smanjila njihova marginalizacija u društvu. Svi nezaposleni koji se svakih 45 dana javljaju na Zavod za zapošljavanje morali bi imati minimalni stepen zaštite države i lokalnih samopurava. Socijalna penzija bi trebala biti uvedena kao mjera zaštite za sve ljude nakon 65 godina koji nemaju nikakve prihode, niti imovinu na osnovu koje bi prihodovali sredstva za zadovoljenje osnovnih životnih potreba za hranom, odjećom, obućom, plaćanjem kirije, komunalija, kupovinom lijekova…“, pojašnjava Medojević.

Otvaranje socijalnih prodavnica način da socijalno ugroženim porodicama omogućimo osnovne životne namirnice i higijenska sredstva

O potrebi otvaranja socijalnih prodavnica Medojević javno govori već deceniju.

„One su način da pomognemo socijalno ugroženim porodicama da imaju osnovne životne namirnice i higijenska sredstva. Mnogo je onih koji zbog stida ne mogu poći u Narodnu kuhinju po obrok i ovo je način da oni u intimi svog doma spremaju namirnice ali i da korisnici Narodne kuhinje mogu imati barem još jedan obrok dnevno u svom domu“, poručuje Medojević.

Navodi da bi najugroženiji artikle dobijali besplatno, dok bi ih oni koji su u malo boljem ekonomskom položaju uzimali po veoma povoljnim uslovima. 

„Broj artikala bi zavisio od broja članova porodice. Ovo bi bio jedan od načina da država pomogne i lokalnim proizvođačima otkupom proizvoda koji bi njima garantovao siguran prihod. Na taj način bi se podstakla proizvodnja, smanjilo bacanje hrane a pomoglo socijalno ugroženima“, kazala je Medojević.

Medojević naglašava da se mora sistemski djelovati na državnom nivou, kako bi se olakšalo doniranje i distribucija hrane za socijalne prodavnice.

„Banka hrane Crne Gore odavno govori o distributivnom centru u kojem bi se sakupljala sva hrane koja nije dovedena namjeni, a u ispravnom  je stanju. Distributivni centar je, pored izgradnje socijalnih stanova, bio moj plan dugoročnog rada grada za dobrobit građana, dok sm bila v.d. Sekretarka za socijalno staranje. U sklopu distributivnog centra u Podgorici je trebao biti i Centar za pružanje socijalnih usluga, kako bi konačno Glavni grad preuzeo servise za koje plaća drugim organizacijama i time smanjio izdatke a imao bolji monitoring rada. Jedan dio bio bi iskorišćen za Sklonište ili Svratište za beskućnike, što smo u obavezi da imamo kao država koja pretenduje na ulazak u EU „, objašnjava Medojević.

Kratkim radom u Sekretarijatu Medojević je, kako ističe, doprinijela da se fokus u socijalnoj politici stavi na važne stvari, kako bi država i lokalne samouprave mogle da ih sprovedu u djelo. Sigurno je, da sam dobila podršku za realizaciju istih ne bih stala dok se ne bi desile, zaključuje Medojević.

U cilju objektivnog informisanja javnosti, Gradski portal je Minstarstvu rada i socijalnog staranja uputio mejl sa pitanjima o planovima i eventualnoj realizaciji prijedloga koje je iznijela direktorica Banke hrane Marina Medojević, a njihove odgovore objavićemo blagovremeno.

D. Jovanović

Ostavite komentar

0 Komentari
Inline Feedbacks
View all comments