Perović i Radonjić o Vidovdanu: Između istorije, vjere i književnosti

Vidovdanska etika bila je tema dijaloške tribine održane u sali parohijskog doma Crkve Svetog Đorđa pod Goricom. Brojni građani, predstavnici akademske zajednice i javnog života pratili su razgovor, a o duhovnim vrijednostima i njihovom značenju u savremenom društvu govorili su sveštenik Gojko Perović i univerzitetski profesor književnosti doktor Goran Radonjić.

‘’Da postavim jedno obično narodno pitanje, jesmo li mi normalni što slavimo neke poraze? Dakle to je klasično pitanje, a ako bi se potrudili da damo odgovor na to pitanje da bismo dosta toga razjasnili šta mi slavimo kada se okupljamo na Vidovdan’’, kazao je sveštenik Gojko Perović.

Profesor Goran Radonjić kazao je da je Vidovdan jedan od najvećih praznika.

‘’Čim je jedan od najvećih praznika, ne može biti da slavimo poraz. Upravo ideja tog našeg Kosovskog zavjeta, govorićemo kasnije šta bi mogla biti terminologija, ideja je dakle da je to zapravo pobjeda. Pobjeda u tom smislu da se toga dana 1389. godine, na Vidovdan, napravio jedan za našu zajednicu ključni i definišući izbor između dva carstva’’, objasnio je Radonjić.

Poseban osvrt dat je na književno i filozofsko tumačenje tradicije, uz naglasak na njen uticaj na oblikovanje nacionalne kulture i identiteta kroz različite epohe.

Perović je naglasio da mu se čini da mi danas ne bismo mogli da imamo pogled na Kosovski zavjet bez Njegoša onakvog kakav je bio.

‘’Najstrašnija lozinka srpskog jezika koja može da se ravna sa najvećim iskazima svjetske književnosti, to je ona, neka bude što biti ne može. To je isto tako, Koliko je Kosovsko-zavjetna, toliko je u izvoru svome novo-zavjetna, vjerujem u nemoguće, vjerujem u Hristovo vaskrsenje“, zaključio je Perović.

Radonjić smatra da je to savremeni pogled, ali Njegoš nije anahron i on je najmoderniji čovjek svoga vremena.

‘’Ja to vidim po njegovom obrazovanju, njegovim horizontima, po njegovom načinu pisanja, ali i to što je on najmoderniji to istovremeno znači da je on obraćao pažnju da je on obraćao pažnju na tradiciju i da je davao svoju interpretaciju toj tradiciji. To važi za Andrića, Vasku Popu, Miodraga Pavlovića i sve naše pjesnike’’, obrazlozio je Radonjić.

Ovakvi razgovori, kako dodaju organizatori tribine, predstavljaju priliku za promišljanje istorijskih tema iz različitih uglova, uz dijalog koji povezuje duhovnu, kulturnu i književnu baštinu sa izazovima savremenog vremena.