Advokat Đukanović smatra da je inicijativa Vrhovnog državnog tužilaštva za ocjenu zakonitosti pokrenuta u vezi sa formalnim ovlašćenjima tog tužilaštva, ali da je njihov stav nepravilno postavljen i da su navodi iz inicijative neosnovani.
„Moje viđenje je da će Vrhovni sud tu inicijativu odbiti kao neosnovanu. Relativna zastarjelost nije nastupila zato što postoje procesne radnje kojima je tok zastarjelosti prekinut, a u odluci Vanpretresnog vijeća je takvo stanovište detaljno obrazloženo“, rekao je Đukanović.
Prema njegovim riječima, da bi nastupila relativna zastarjelost po standardima i kriterijumima pravne teorije, neophodno je da u određenom krivičnom postupku nijesu preduzimane bilo kakve procesne radnje u vezi sa rasvjetljavanjem krivičnog djela.
„U konkretnom slučaju, u slučaju Telekom, nije takva situacija. Postoje radnje koje su preduzete i zbog toga relativna zastarjelost nije nastupila, pa je zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva neosnovan i oni su zauzeli nepravilno stanovište sa aspekta zakona“, naveo je Đukanović.
Advokat Aleksandar Kovačević kazao nam je da je riječ o pravnom pitanju koje će se na kraju riješiti po pravilima slobodnog sudijskog uvjerenja.
„Norma koja reguliše zastarjelost krivičnog gonjenja u ovakvim predmetima nije baš sasvim jasna, tako da imamo i one koji će tvrditi da je zastarjelost nastupila i one koji smatraju da nije“, rekao je Kovačević.
On je istakao da će konačnu odluku donijeti Vrhovni sud.
„Postoje pravnici koji daju prednost pravnoj sigurnosti i većoj zaštiti okrivljenih, dok postoje i oni koji smatraju da je krivično-pravna stvar veoma važna i da zaštita društvenog interesa treba da ima prednost. Vidjećemo kako će to u Vrhovnom sudu biti i koja će većina odlučiti“, kazao je Kovačević.
Potpredsjednik Vlade Momo Koprivica ocijenio je da je zahtjev za zaštitu zakonitosti u konkretnom slučaju nedozvoljen.
„Zahtjev za zaštitu zakonitosti se izjavljuje na pravnosnažne sudske odluke kada je krivični postupak pokrenut, u toku ili okončan. To znači da postoji naredba ili optužni akt protiv tačno određenog lica, a ne da je predmet u fazi izviđaja jer u izviđaju nemamo okrivljenog, već postoji samo osumnjičeni“, kazao je Koprivica.
On smatra da Vrhovni sud nema procesnih uslova ni osnova da odlučuje u ovom slučaju.
„Iz svega navedenog izvodim zaključak, bez želje da utičem na bilo čiji rad, da na konkretno rješenje Višeg suda zahtjev za zaštitu zakonitosti jeste nedozvoljen“, naveo je Koprivica.
Kako je rekao, iz člana 440 stav 2 ZKP-a jasno proizlazi da bi Vrhovni sud mogao da odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti samo ukoliko je odluka donesena u krivičnom postupku.
„Neophodno je postojanje okrivljenog da bi se zahtjev za zaštitu zakonitosti mogao dostaviti okrivljenom i njegovom braniocu na izjašnjenje. Kako u konkretnom predmetu još uvijek nije pokrenut krivični postupak, odnosno nije donesena naredba o pokretanju istrage niti je podignuta neposredna optužnica, već se radi o predlogu za izvođenje dokaza, odnosno izviđajnoj radnji, Vrhovno državno tužilaštvo prema mom tumačenju nije imalo zakonskog osnova da izjavi zahtjev za zaštitu zakonitosti“, istakao je Koprivica.
Prema njegovim riječima, jedina zakonska mogućnost jeste da se takav zahtjev odbije kao nedozvoljen.
Podsjetimo, krajem decembra 2011. godine otvorena je afera Telekom, ali do danas niko nije osuđen. Američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) saopštila je prije 14 godina da ima dokaze da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji tokom privatizacije telekomunikacionih kompanija.
Početkom 2012. godine Komisija za hartije od vrijednosti SAD objavila je da je Dojče Telekom navodno preko svoje podružnice crnogorskim zvaničnicima u postupku privatizacije isplatio mito.
U tužbi američke Komisije ukazivano je da su podmićivanje omogućila dva člana uprave crnogorskog Telekoma i advokatica, sestra jednog od vodećih funkcionera. U pitanju su četiri lažna konsultantska ugovora, preko četiri of-šor firme koje su angažovane navodno od Mađar Telekoma za konsalting, ali su, kako se navodi, poslužile za isplatu mita kako bi mađarski investitor došao do željenog procenta vlasništva.
Dio javnosti odmah je u navodima američke komisije prepoznao Ana Đukanović, sestru bivšeg crnogorskog predsjednika Milo Đukanović. Ana Đukanović je kasnije tužila dio medija koji su pisali da je ona „prva sestra“.
Postupak u SAD, pred njujorškim sudom, vođen je protiv trojice mađarskih direktora, ali je u kasnijoj fazi dio koji se odnosio na Crnu Goru obustavljen. Optužnica se potom bazirala na navodima o korupciji u Sjevernoj Makedoniji, gdje je takođe Telekom privatizovan na, kako je navedeno, sumnjiv način. Postupak u SAD završen je vansudskim poravnanjem.
U Crnoj Gori slučajem Telekom bavio se i Anketni odbor Skupštine Crne Gore, koji je na kraju usvojio tehnički izvještaj o radu, bez direktnog zaključka da li je u toj privatizaciji bilo sumnjivih poslova i kombinacija.
Specijalna tužiteljka Ana Perović Vojinović odbacila je krivičnu prijavu Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) protiv Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović i više drugih osoba, koje je ta nevladina organizacija sumnjičila za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije.
PerovićVojinović je u obrazloženju navela da je zastara za dio krivičnih djela za koja je MANS teretio Đukanoviće i ostale nastupila još prije 15 godina, dok su neka djela zastarjela prije nešto više od četiri godine.
