Potvrda svemirskog bjegunca
Crna rupa, nazvana RBH-1, prvi put je uočena 2023. godine kao masivni objekt udaljen 7,5 milijardi svjetlosnih godina, ispred kojeg se formira golemi udarni talas. Naknadna posmatranja, koja je vodio astrofizičar Piter van Dokum sa Univerziteta Jejl pomoću svemirskog teleskopa Džejms Veb (JWST), sada su potvrdila da RBH-1 doista juri kroz vanjske dijelove svoje galaksije prema međugalaktičkom prostoru.
Kako nastaje odbjegla crna rupa?
Kako je uopšte moguće da je tako masivan objekt izbačen iz svojeg galaktičkog doma? Naučnici smatraju da je odgovor u nasilnom kosmičkom događaju – gravitacionom odbijanju koji nastaje prilikom spajanja supermasivnih crnih rupa.
„Ovi rezultati“, pišu u naučnom radu objavljenom na arXivu, „potvrđuju da je opaženi trag posljedica nadzvučno brze odbjegle supermasivne crne rupe, dugo predviđene posljedice odboja uzrokovanog gravitacionim talasima ili višestrukih interakcija u galaktičkim jezgrama.“
Iako se supermasivne crne rupe obično nalaze u središtima galaksija, teorija već decenijama predviđa da ih dovoljno snažan gravitaconi poremećaj može izbaciti iz tih središta. Računalne simulacije sugerisale su da međugalaktičkim prostorom luta velik broj takvih nevidljivih bjegunaca, no dosad nije bilo čvrstih posmatračkih dokaza.
JWST pruža ključne dokaze
Kako bi potvrdili te pretpostavke, tim je koristio JWST za mapiranje brzina gasa unutar udarnog talasa koji crna rupa stvara probijajući se kroz rijedak gas i prašinu koji okružuju galaksiju. Mjerenjem pomaka svjetlosti prema plavom dijelu spektra (plavi pomak) utvrđena je izrazita razlika u brzini materijala ispred i iza udarnog talasa. Gas iza talasa kreće se i do 600 kilometara u sekundi brže od gasa ispred njega. Takvu strukturu, zaključili su istraživači, može proizvesti samo izuzetno masivan objekt koji se kreće brzinom od oko 954 kilometra u sekundi.
Pedeset godina staro predviđanje
Iako se kao mogući uzrok razmatrala i gravitaciona interakcija tri crnih rupa, preciznija mjerenja upućuju na spajanje dvije supermasivnih crnih rupa. Tokom njihova stapanja asimetrično oslobađanje gravitacione energije stvorilo je snažan trzaj koji je novonastalu crnu rupu lansirao u svemir. Izmjerena brzina RBH-1 i masa galaksije koju je napustila u potpunosti se podudaraju s teorijskim modelima tog procesa.
„Objekat nazivamo RBH-1, čime označavamo prvu potvrđenu odbjeglu supermasivnu crnu rupu“, pišu istraživači.
„RBH-1 predstavlja empirijsku potvrdu pedeset godina starog predviđanja da supermasivne crne rupe mogu pobjeći iz svojih matičnih galaksija uslijed odbijanja gravitacionih talasa ili trotjelesnih interakcija, prenosi Index.