Svjedočimo paradoksu: gradnja generiše infrastrukturu, a infrastruktura povratno izaziva novu gradnju – bez vizije, bez reda, bez obzira na kvalitet života. Kvartovi se šire bez škola, parkova, ambulanti i osnovnih komunalnih sadržaja. Posljedica: rast cijena kvadrata bez realnog rasta vrijednosti, a profit odlazi van zemlje, dok građanima ostaje beton i gužva, kazao je Draganić.
“Da stvar bude još poraznija, ogroman dio novca koji se obrće u sektoru građevine – ne ostaje u Crnoj Gori. Sve više radne snage u građevinarstvu dolazi iz inostranstva, a veliki broj firmi angažovanih na velikim projektima su firme u stranom vlasništvu što znači da profit od masovne gradnje, umjesto da se reinvestira u lokalnu privredu, odlazi izvan granica države, dok građani ostaju da se bore sa gužvama, neuređenim kvartovima, lošim putevima i manjkom osnovnih sadržaja“, poručio je Draganić.
Ovaj model razvoja nije slučajnost – to je sistemski problem. I upravo zato zahtijeva sistemski odgovor, istakao je Draganić.
“Pozivamo sve urbaniste, arhitekte, ekološke aktiviste, zajednice, NVO i građane da se organizuju i uključe u odbranu javnog interesa. Prostor nije roba – to je zajedničko dobro koje određuje kvalitet života generacija koje dolaze“, naveo je Draganić.
Vrijeme je, ističe Draganić, da tražimo:
• reviziju postojećih urbanističkih planova uz učešće struke i građana, • transparentnost u radu lokalnih i državnih institucija koje odlučuju o prostoru, • uvođenje striktne obaveze da se stvarno, a ne samo na papiru, planira prije nego što se zida.
Ako prepustimo prostor samo tržištu, izgubićemo gradove, prirodu i društveni balans. Ako se uključimo – možemo ga još spasiti, poručio je Draganić.
“Vrijeme je da se dignemo – za prostor, za red, za javni interes“, zaključuje Draganić.
