Samohrani roditelji u Crnoj Gori trenutno nijesu prepoznati kao posebna ranjiva kategorija u zakonodavstvu, što institucijama otežava realizaciju dodatnih mjera podrške. Zbog toga su, kako je naglašeno, često ograničeni na jednokratnu materijalnu pomoć.
„Iz tog razloga mi smo pokrenuli neke inicijative, jer kao donosioci odluka jako smo limitirani, da djelujemo na adekvatan način, budući da nemamo zakonsko uporište za ovakva djelovanja“, kazala je Maja Šćepanović iz Sekretarijata za socijalno staranje.
Izazovi sa kojima se suočavaju samohrani roditelji najčešće su egzistencijalne, ali i psihološke prirode, jer odgovornost za porodicu nose sami.
„A one podrške koje mi pružamo uglavnom su usmjerene na pružanje jednokratne materijalne pomoći, kada nam se neko obrati i to je suština“, dodaje Šćepanović.
Zato je, poručuju iz Sekretarijata, važno raditi i na podizanju svijesti društva o položaju samohranih roditelja i djece koja odrastaju u takvim porodicama.
„Smatram da bi u tom slučaju moglo MPNI da djeluje da se i od starne njih organizuju neke radionice, paneli, na koji način sve može da se podiže svijest grđanastva u odnsou na djecu koja potiču iz ovih porodica“, zaključuje Šćepanović.
Nadležni poručuju da bi veća institucionalna podrška i izmjene zakonskih rješenja omogućile adekvatan sistemski pristup rješavanju problema sa kojima se suočavaju samohrane porodice.