Ovo nijesu samo brojke. Iza svake statistike stoji dijete koje je pretrpjelo strah, uvrede, poniženje ili fizičko nasilje. Posljedice vršnjačkog nasilja mogu ostati prisutne tokom cijelog života.
„Biti žrtva nasilja u dječijem uzrastu, ili nešto kasnije tokom odrastanja, ostavlja veoma ozbiljne posljedice na cjelokupan životni razvoj. O tome svjedoče brojni ljudi koji se i danas teško nose sa traumama i iskustvima iz tog perioda“, rekla je psihološkinja Marija Babić.
Izostanak pravovremene reakcije dodatno produbljuje problem. Roditelji se često osjećaju bespomoćno, procedure traju predugo, odgovornost se prebacuje sa jedne institucije na drugu, dok interes djeteta nerijetko ostaje u drugom planu.
„Veoma je važno da razmišljamo o djeci. Djeca nam svojim ponašanjem često šalju poruku da im je potrebna pomoć i podrška odraslih. Pitanje je, međutim, koliko smo spremni da ih zaštitimo onda kada im je ta zaštita zaista potrebna“, kazala je Katarina Čarapić Mitrović iz Udruženja Roditelji.
Umjesto da se porodice same nose sa posljedicama nasilja, potrebno je uspostaviti efikasan sistem podrške, saglasne su sagovornice.
„Zajednički, sistemski i individualni pristup bio bi od velikog značaja. Ono što sistem ne uspije da riješi, moramo pokušati kao pojedinci kroz prevenciju i brigu o mentalnom zdravlju. Samo tako možemo graditi bolje društvo i uspješnije se suočavati sa izazovima koji su pred nama“, dodala je Babić.
„Ono što mora da postoji u svakoj državi jeste sveobuhvatan sistem podrške. Kada porodica ima problem, potrebno je da postoji jedno mjesto gdje će dobiti pravovremenu i cjelovitu pomoć, prilagođenu njenim potrebama i okolnostima“, dodala je Čarapić Mitrović.
Svako dijete mora imati pravo na bezbjedno odrastanje i školovanje, a zaštita djece mora biti ispred administrativnih procedura i institucionalnih prepreka. Tome bi mogla doprinijeti i inicijativa za zaštitu djece od vršnjačkog nasilja koju je pokrenuo predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.
Komentari