Jedan pogled u pravom trenutku bio je dovoljan da se spasi jedan dječji život. Na putu pored kanala Mareze, u sekundi koja dijeli tragediju od nade, jedan rendžer nije okrenuo glavu. Tokom redovne patrole, čiji je cilj bio upozoravanje okupljenih pecaroša na zabranu ribolova, oko 13 sati rendžeri Agencije za upravljanje zaštićenim područjima primjetili su dječaka u kanalu Mareze, u blizini ribnjaka. Ivan Veljović ragovao je instinktivno-kao čovjek, roditelj, heroj.
„U jednom momentu skinuo je jaknu sa sebe, što nam je i privuklo pažnju. Skinuo je na bankinu i odjednom nestao iz vidika. Zaustavili smo se, izašli iz vozila i vidjeli da se dijete topi. Drži se za rastinje i glava mu tone“, kazao je Veljović.
Toga momenta, priča Veljović, njegov kolega Dragić Šljivančanin i on, bez vremena za razmišljanje, preskočili su ogradu. Izvukli su dječaka iz vode i pozvali Centar bezbjednosti.
„Bio je jako uznemiren. Nije imao vidljivih povreda, ali je bio uznemiren i dosta prepanut.’ „Kao da sam svoje dijete vidio u tom trenutku. Mislim da bi svak tako reagovao. Imali smo sreće da sve prođe bez posljedica“, dodao je.
Devetogodišni dječak je, naglašeno je, bio bez roditeljskog nadzora. Na tom mjestu došao je sa drugog kraja grada, sa dva malo starija druga, koja su, upravo u kanalu Mareze, pecala ribu. Jednom od njih je mobilni telefon skliznuo u brzu i mutnu rijeku, duboku nepuno dva metra. To je razlog dječakovog skoka u rijeku.
„Ovim putem apelujem na roditelje da vode računa o svojoj djeci, gdje su i šta rade. Pogotovo sada kada je na snazi vanredno stanje. Postoje preporuke nadležnih organa koje se ne poštuju“, zaključuje Veljović.
Dječak je spašen, zahvaljujući prisebnosti i hrabrosti rendžera. Bez povreda, ali sa strahom koji će se dugo pamtiti. Taj potresni događaj nosi i snažnu poruku, da se djeca moraju čuvati, nadgledati i slušati preporuke nadležnih. Jer nekad, jedna sekunda nepažnje može biti presudna, a jedna hrabra reakcija, spas.
