Pored jako izraženog istorijskog momenta, obzirom na samu tematiku i sadržinu filma koji obuhvata značajni dio crnogorske istorije basena skadarskog jezera iz perioda od XI do XIX vijeka, film ima i značajan dokumentarni moment.
Naime, radi se o zadnjim snimcima originalnog izgleda i stanja mnogih sakralnih objekata, crkava i manastira, ali i zadužbina glavara crnogorskih dinastija Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića i Petrovića iz pomenutog perioda.
“…Evo poslije premijere u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju i poslije spleta neprijatnih okolnosti, publika će imati priliku da pogleda film “Lacus Labeatis in memorias” i u Titogradu u velikoj sali KIC – a Budo Tomović. Za mene je Skadarsko jezero, vječita inspiracija, jezero čarolija i svijet tajanstva. Mjesto gdje se sve ono što je nemoguće i nestvarno, učini mogućim i stvarnim. Prostor u kojem još uvijek caruje vrijeme legendi i bajki o Vojislavljevićima, Balšićima, Crnojevoćima i Petrovićima.
Uvijek ističem da je Skadarsko jezero Mesopotamija Crne Gore. Formalno “Lacus Labeatis in memorias” je muzičko dokumentarni film. Muzički zato što je specijalno za ovaj film komponovano 11. kompozicija, od kojih je svaka inspirisana toponimom ili nekom manastirskom goricom sa Skadarskog jezera (“Lacus Labeatis”, “Kom”, “Skenderbeg”, “Rijeka Crnojevića”, “Vranjina”, “Grmozur”, “Petrova ponta”, Beška”, “Starčeva gorica”, “Moračnik”, “Tophala”), a dokumentarni, jer je to film o prošlim vremenima, o nečemu čega nažalost više nema i sto se preselilo u naša sjećanja. Napominjem da film posjeduje i jak istorijski moment, koji je nezaobilazan u ovoj priči. Prije svih za to je zaslužan nažalost nedavno preminuli Aleksandar Saša Čilikov, moj drug saborac, a po meni jedan od najboljih poznavaoca istorije basena Skadarskog jezera i freskoslikarstva iz perioda XI – XI vijeka.
Naglašavam da je kompletan materijal autentičan i nažalost danas jedinstven iz prostog razloga jer više nema tih originalnih snimaka basena Skadarskog jezera. Svi manastiri, crkve i drugi sakralni objekti, kao i mnoge zadužbine iz vremena dinastija Vojislavlevića, Balšića, Crnojevića i Petrovića su devastirani.
Rušiteljeva ruka je uradila ono, što nije uradilo vrijeme, što nijesu uradili vjekovi i milenijumi. Mislim da je ovaj film zadnji dokument originalnih izgleda mnogih zdanja koja su krasila ostrva odnosno gorice Skadarskog jezera. Film “Lacus Labeatis in memorias” je film za trezvene i zanesenjake, ni za trezvene ni zanesenjake i za zanesene trezvenjake i trezvene zanesenjake. Za sve one koji vole prirodne ljepote i istoriju Crne Gore…” ističe Bošković za CdM, povodom projekcije filma.
Originalni soundtrack, tj. muzika iz filma je izašla još davne 2002. godine u obliku trećeg samostalnog CD-a Bola Boškovića “Lacus Labeatis” od danas realizovanih šest. Autentični sound instrumentalno ambijentalne muzike specijalno rađene za ovaj film u jedinstvu sa autentičnim kadrovima u potpunosti je doprinijela stvaranju jedinstvene atmosfere koja jednostavno isijava sa filmskog platna. Tome je svakako doprinijela i originalana postprodukcija, urađena sa namjerom da se gledalište vrati u “vrijeme kada caruju legende i bajke o Vojislavljevićima, Balšićima, Crnojevićima i Petrovićima”.
“…Izvinite, ali istinski rečeno film “Lacus Labeatis in memorias” je film o nečemu čega više nema. O nečemu čega očigledno nijesmo bili svjesni i što istinski nijesmo zaslužili niti znali da čuvamo, a to je nesagledivo istorijsko i kulturno blago koje su naši preci ostavili generacijama koje se danas baškare u neznanju, pizmi i primitivizmu na svakom polju i gubitku svih moralnih vrijednosti.
Ovaj film predstavlja čuvanje zlatnog trunja našeg Zavičaja od definitivnog zaborava, višeslojno komponovano tkanje istorijkih dokaza, nepobitnih dokumenata o značajnom poprištu istorije i života na mjestu Skadarskog jezera, mjestu hiljadama neispričanih drama, Mesopotamije Crne Gore! Ne mogu da vjerujem da smo toliko slijepi pred ovako lijepom prirodom i gluvi na poruke koje nam ovo nesigurno vrijeme poručuje. Volim da pođem do Skadarskog jezera kada se umorim od čekanja, od praštanja, od razumijevanja, od svega. Dođe mi samo da idem što dalje do na kraj druge obale, gdje mogu da ćutim, gdje me niko ne uznemirava, gdje mi se niko ne obraća i gdje niko ne može da me laže i razočara”, dodaje Bošković.
Film “Lacus Labeatis in memorias” je realizovla ekipa u sastavu: snimatelj – Đorđe Kovijanić, pomoćnik reditelja – Dušan Varda Silni, piloti helikoptera – Slavko Ilić, Milija Rovčanin, Živko Pejović, kormilar broda – Rašo Vukašević, stručni konsultant – Milan Pravilović, tekst – Saša Čilikov, tekst čitala – Ratka Pavlović, tehnički konsultant – Dejan Vlahović Brzi, idejno rješenje i štampa za DVD – Branko Gazdić Strašni, montažer, Ivan Đorđević, scenario, režija, muzika i produkcija – Miodrag Bole Bošković. Trajanje filma “Lacus Labeatis in memorias” je 50 minuta.
Projekciju filma, “Lacus Labeatis in memorias” u KIC-u “Budo Tomović” autor je posvetio nedavno preminulom akademiku, istoričaru umjetnosti Aleksandru Saši Čilikovu.
