Bojan Jušković, predsjednik Fondacije za bezbjedniji internet, ocjenjuje da je podatak o svakom desetom djetetu izuzetno zabrinjavajući, ali da statistika ne prikazuje punu sliku problema.
„Već 2017. godine brojka je bila jedan od pet, a tendencija rasta je prisutna svake godine. Realnost je znatno kompleksnija, a brojke niže od stvarnih prvenstveno zbog kolektivne svijesti i činjenice da je seksualno nasilje u našem društvu i dalje duboko ukorijenjena tabu tema“, ističe Jušković.
On naglašava da ključni uzrok ovakve učestalosti leži u socijalnoj stigmi koja prati žrtve, zbog čega se incidenti često prećutkuju unutar porodice i zajednice.
„Dok god kao društvo ne budemo spremni da otvoreno i bez osude govorimo o ovim devijacijama, digitalni prostor će ostati pogodno tlo za eksploataciju, jer počinioci računaju upravo na taj zid ćutanja i sram koji blokira procesuiranje zločina.“
Posebno zabrinjava podatak da u 66 odsto slučajeva počinilac nije nepoznata osoba sa interneta, već neko koga dijete već poznaje – vršnjak, član porodice ili poznanik.
To, smatra Jušković, ukazuje na zloupotrebu povjerenja i dodatno otežava prijavljivanje.
„Visok procenat počinilaca iz kruga poznatih osoba ukazuje na zloupotrebu povjerenja, što dodatno otežava odluku djeteta da prijavi nasilje. Smatramo da je i u ovom segmentu stvarni procenat daleko veći“, kaže Jušković.
Prema UNICEF-u, čak 59 odsto djece nikome nije prijavilo nasilje, najčešće jer ga nisu prepoznala kao ozbiljan problem ili su osjećala stid. Djevojčice se češće suočavaju sa stigmatizacijom i okrivljavanjem, dok se nasilje nad dječacima često umanjuje.
U 82 odsto slučajeva nasilje se dešavalo preko društvenih mreža. Nove tehnologije, uključujući vještačku inteligenciju i deepfake, omogućavaju kreiranje lažnog seksualnog sadržaja sa likovima djece, čak i bez njihovog znanja. Nasilje se preliva između online i offline svijeta, što dodatno komplikuje prepoznavanje i odgovor sistema.
Trenutna spremnost roditelja, škola i institucija nije na zadovoljavajućem nivou.
„Roditelji i prosvjetni radnici često nisu dovoljno upoznati sa novim oblicima rizika, što ostavlja djecu nezaštićenom. Neophodno je uložiti znatno veće napore u kontinuiranu edukaciju i sistemski pristup“, poručuje Jušković.
Fondacija za bezbjedniji internet, kako kaže, intenzivno radi na podizanju svijesti i pružanju alata za prepoznavanje opasnosti. Među hitnim mjerama su integracija digitalne bezbjednosti u školske kurikulume, obavezne obuke za roditelje i jačanje tehničkih kapaciteta policije i pravosuđa.
Izvještaj poziva na hitno koordinisano djelovanje: jačanje medijske, digitalne i AI pismenosti porodica, edukaciju djece o zdravim odnosima i granicama, unapređenje zakonodavstva, veću odgovornost digitalnih platformi, bolju koordinaciju institucija i specijalizovanu podršku žrtvama.
Bojan Jušković zaključuje da je edukacija najefikasniji oblik prevencije, ali da sistem mora pokazati nultu toleranciju – kroz adekvatno reagovanje, psihosocijalnu podršku žrtvama i strogo kažnjavanje počinilaca.
„Samo jasnom i efikasnom kaznenom politikom država može poslati poruku da su bezbjednost i dostojanstvo djeteta apsolutni prioritet“, poručio je Jušković.
