Kako ističu, navedeno uključuje i mentalno zdravlje zaposlenih s invaliditetom i fizičku i psihičku dobrobit, što podrazumijeva i adekvatan odnos i prihvatanje od strane kolektiva i saradnika.
“Iako je u proteklom periodu radno zakonodavstvo značajno unaprijeđeno i usklađeno s evropskom legislativom, ostaje značajan prostor za unapređenje prava osoba s invaliditetom na rad i zapošljavanje. Ovo se prvenstveno odnosi na segment profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja, odnosno Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i sve podzakonske akte ovog propisa”, piše u saopštenju.
Dodaju da mjere zaštite i zdravlja na radu za osobe s invaliditetom ne mogu u potpunosti biti primijenjene i ispoštovane bez sprovođenja mjera profesionalne rehabilitacije, uključujući posebno one koje se odnose na opremu i prilagođavanje radnog mjesta i razumno prilagođavanje.
“Raduje nas što po prvi put antidiskriminaciono zakonodavstvo prepoznaje koncept razumnih adaptacija/razumnog prilagođavanja, ali preostaje obavezna promocija i primjena mjera koje predstavljaju razumne adaptacije, odnosno pristupačnost za pojedince s invaliditetom u konkretnim situacijama”, navodi se u saopštenju.
Zbog svega navedenog, neophodno je kako dodaju, temeljno pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, a ne samo u njegovim pojedinim segmentima i parcijalno.
“Takođe, praksa pokazuje nedosljednost i nedovoljno adekvatnu primjenu Zakona, ali i površan pristup nadležnih institucija i tijela prema subvencijama kao prema rashodu, a ne istovremeno i u većoj mjeri prihodu i ulaganju u održivo pravo na rad”,poručuje se u saopštenju.
Kako poručuju, svjetski dan zaštite i zdravlja na radu, 28. aprila koji je proglasila Međunarodna organizacija rada – ILO obilježava se kao dan sjećanja na poginule i povrijeđene radnike u nesreći na radu na gradilištu, u saveznoj državi Konektikatu u SAD-u.
“Ovogodišnja kampanja Međunarodna organizacija rada posebno stavlja fokus na značaj zdravog psihosocijalnog radnog okruženja, ukazujući na rastuće izazove poput stresa na radu, sagorijevanja (burnout), nasilja i pritisaka koji direktno utiču na bezbjednost i zdravlje zaposlenih. Ovaj pristup dodatno naglašava da zaštita na radu podrazumijeva ne samo fizičku, već i mentalnu i socijalnu dobrobit zaposlenh”, stoji u saopštenju.
U tom kontekstu, UMHCG ukazuje da kako poručuju, osobe s invaliditetom često, kako bi dokazale svoju vrijednost na radnom mjestu, ulažu dodatni napor i rade ponekad i više od drugih zaposlenih, nerijetko u uslovima koji nijesu u potpunosti prilagođeni njihovim individualnim potrebama.
Dodaju da s druge strane, nije mali ni broj onih zaposlenih s invaliditetom koji su formalno radno angažovani, a čiji potencijali nijesu „iskorišteni“, odnosno koji nijesu na adekvatan način uključeni u radni proces i radne zadatke.
Dodaju i da obje prethodno navedene prakse ne smiju biti prihvatanje i očekivanje sistema, već jasan signal da je neophodno obezbijediti jednake uslove rada kroz dosljednu primjenu pristupačnosti i razumnog prilagođavanja.
“Samo na taj način moguće je osigurati da osobe s invaliditetom ostvaruju svoje pravo na rad na ravnopravnoj osnovi sa drugima, bez dodatnih opterećenja i potrebe da konstantno dokazuju da im jednako pripada pravo na rad kao i svima drugima. Stoga, Nema više izgovora, Sad je vrijeme za nas, vrijeme je za sistemske i održive promjene koje će osobama s invaliditetom obezbijediti ravnopravno učešće u radu i zapošljavanju”, zaključuje se u saopštenju.
