Nasilje među djecom sve je izraženiji problem, zbog čega je, ističu iz civilnog sektora, neophodno da bude prisutna odrasla osoba/zaštitar – kako bi djeci ulio povjerenje i sigurnost.
„Fizičko nasilje je najvidljivije i potrebno nam je lice uz kojeg će djeca u školi biti sigurna – da li je to zaštitar ili pozornik, to je svejedno, ali mora postojati kontinuitet u djelovanju tih ljudi i u školi mora biti lice koje će tu biti prisutno“, kazala je Snežana Kaluđerović iz Centra za građansko obrazovanje.
I prosvjetni radnici smatraju da je angažovanje zaštitara neophodno – posebno u školama koje su prebukirane i gdje se bilježi porast nasilja.
„Bilo bi korisno ponovo angažovati zaštitare u školama, prvenstveno zato što škola kao javna ustanova ima potrebu za zaštitom lica i imovine. Svjedočimo porastu nasilja uopšte, kako vršnjačkog, tako i – nerijetko – napadima na nastavnike, a prisutan je i porast vandalizma i uništavanja školske imovine“, istakla je pomoćnica direktora OŠ „Oktoih“ Aleksandra Prelević.
Iz resornog ministarstva podsjećaju da je od februara do juna uspostavljeno fizičko obezbjeđenje lica, objekata i imovine u obrazovno-vaspitnim ustanovama. Tada je, dodaju, procijenjeno da je angažovanje zaštitara zbog specifičnosti situacije neophodno, ali i privremeno rješenje do pronalaženja trajnog.
„U međuvremenu je Mreža savjeta roditelja pokrenula inicijativu sa ciljem vraćanja institucije policajca u zajednici, što je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija podržalo. Imajući u vidu da se pomenuto pitanje ne nalazi u nadležnosti Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, očekujemo da će nadležno ministarstvo sagledati pomenutu inicijativu u skladu sa raspoloživim kapacitetima, a sve u cilju najboljeg interesa djece“, kazali su iz MPNI.
Iz CGO-a poručuju da je neophodno sistemsko rješenje, ali i dodatne obuke za sve koji budu angažovani u školama.
„Da to budu lica koja će raditi u punom kapacitetu, sa nekim dodatnim obukama, da širom otvorenih očiju već sjutra budu u školama – do nekog sigurnijeg rješenja. Ali se i postavlja pitanje – imamo li mi dovoljno ljudi koji će biti u blizini škola i vrtića“, zaključuje Snežana Kaluđerović iz CGO.
Dok se traži najbolje i dugoročno rješenje, svi su saglasni u jednom – sigurnost djece mora biti iznad svega.
