Energetska sigurnost je ponovo glavni prioritet u Evropskoj uniji, jer rat u Iranu pokazuje do koje mjere su mnoge države članice i dalje izložene iznenadnim šokovima u snabdijevanju naftom i gasom – uprkos lekcijama iz invazije Rusije na Ukrajinu prije četiri godine.
Kriza je podstakla države članice da ponovo preispitaju svoje napore u diverzifikaciji snabdijevanja i smanje oslanjanje na spoljne izvore energije. Ona je takođe donijela novi zamah nuklearnoj energiji.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen rekla je prošlog mjeseca da je evropsko zapostavljanje nuklearne energije bilo „strateška greška“. Brisel sada razmatra dodatno finansiranje nuklearne energije, dajući prioritet uvođenju takozvanih malih modularnih reaktora (SMR) do početka sljedeće decenije.
Čak i u Njemačkoj, koja je potpuno isključila sve svoje reaktore, rasprava o povratku nuklearnoj energiji ponovo se rasplamsava.
Kancelar Friedrich Merz kaže da je odustajanje od nuklearne energije bila „ozbiljna strateška greška“, ali i da nema povratka na atomsku energiju. Ipak, njegov blizak politički saveznik i premijer pokrajine Bavarske Markus Söder kaže da je „vrijeme za novu eru nuklearne energije“ i planira izgradnju malih modularnih reaktora u svojoj pokrajini.
„Obnovljeni fokus Evropske unije na proširenje nuklearne energije predstavlja strateški razuman odgovor na dugoročne ciljeve energetske sigurnosti i klimatske ciljeve regiona“, rekao je Henry Preston, portparol Svjetske nuklearne asocijacije koja okuplja proizvođače iz branše. „Nuklearna energija ostaje jedinstvena po tome što obezbjeđuje čistu, sigurnu i skalabilnu električnu energiju“, dodao je.
Fokus na SMR-u je „pogrešno usmjerena strategija“
SMR-ovi su nuklearne elektrane nove generacije, koje su obično projektovane za proizvodnju manje od 300 megavata električne energije – otprilike trećinu proizvodnje konvencionalnih reaktora. Zagovornici ove tehnologije tvrde da će ove elektrane biti jeftinije, jednostavnije za izgradnju i sigurnije od tradicionalnih reaktora.
Ali protivnici oštro kritikuju ponovno okretanje Evropske unije nuklearnoj energiji. To je „pogrešno usmjerena strategija“, rekao je M. V. Ramana, profesor na Univerzitetu u Britanskoj Kolumbiji, čija se istraživanja fokusiraju na rizike nuklearne energije i razoružanje. On tvrdi da SMR na kraju košta više po jedinici proizvedene energije nego tradicionalni veliki reaktori „zato što snaga elektrane ne raste linearno sa uloženim materijalima i radom“.
Luke Haywood, šef za klimu i energiju u Evropskom ekološkom birou (EEB), smatra da „ulaganje novca u novu nuklearnu energiju, posebno u neprovjerene modularne nuklearne reaktore, neće riješiti nijedan od naših energetskih problema“. On je nuklearnu energiju nazvao „skupom distrakcijom“.
„Njena izgradnja je prespora, ona je preskupa i prerizična. Modularni nuklearni reaktori su godinama, ako ne i decenijama, udaljeni od primjene u velikim razmjerama“, rekao je Haywood za DW.
Može li nuklearna energija doprinijeti podmirenju potrošnje?
Da bi smanjile oslanjanje na fosilna goriva, zemlje Evropske unije su posljednjih godina značajno povećale proizvodnju energije iz drugih izvora – vjetra i sunca. Gotovo 50 odsto električne energije koja se potroši u EU sada dolazi iz obnovljivih izvora. Ipak, zagovornici nuklearne energije tvrde da je ona ključna za obezbjeđivanje stabilne „bazne“ energije – minimalnog nivoa električne energije koji je potreban 24 sata dnevno, 7 dana u nedjelji – za razliku od povremenih izvora kao što su vjetar i sunce.
Malwina Qvist, direktorica Programa za nuklearnu energiju u nevladinoj organizaciji Clean Air Task Force (CATF), kaže da obnovljivi izvori i fleksibilna proizvodnja energije nijesu dovoljni za ostvarenje ekonomije bez emisija štetnih gasova.
Ona je istakla da Njemačka proizvodi mnogo više električne energije iz obnovljivih izvora nego Francuska – oko 59 odsto u poređenju sa 28 odsto – ali da njena elektroenergetska mreža ukupno emituje oko 16 puta više ugljen-dioksida.
„Njemačka proizvodnja iz neobnovljivih izvora u ogromnoj mjeri dolazi iz uglja i gasa, dok u Francuskoj nuklearna energija obezbjeđuje oko 67 odsto električne energije uz skoro nultu emisiju štetnih gasova“, rekla je Qvist.
Bez stabilne čiste energije, koja ima niske emisije i dostupna je kad god je potrebna, države se neizbježno vraćaju fosilnim gorivima, naglasila je stručnjakinja. „Tu na scenu stupaju SMR-ovi. Kao dio paketa stabilne čiste energije, njihov modularni dizajn, niži početni troškovi i sposobnost obezbjeđivanja industrijske toplote čine ih posebno pogodnim za industrijske sektore u kojima je teško smanjiti emisije“, rekla je ona, navodeći kao primjere hemijsku industriju te proizvodnju čelika i cementa.
Ali Haywood kaže da se nuklearna energija loše uklapa u energetski sistem kojim dominiraju vjetar i sunce. „Nuklearna energija nije prirodan partner sistemu zasnovanom na obnovljivim izvorima“, rekao je on, napominjući da „modernim energetskim sistemima treba fleksibilnost, postrojenja koja mogu brzo povećati ili smanjiti proizvodnju, a ne reaktori koji moraju stalno raditi da bi bili ekonomski isplativi“.
Zato je ideja nuklearne energije kao izvora za „bazno opterećenje“ zastarjela, naglasio je on.
I profesor Ramana je ponovio taj stav, naglašavajući upravljanje potrošnjom, proširenje baterijskih sistema i skladištenja energije, kao i fleksibilnu proizvodnju radi uravnoteženja promjenljive proizvodnje iz solarne i energije vjetra. „Ulaganje u SMR-ove ili nuklearnu energiju uopšte samo će skrenuti finansiranje sa ovih perspektivnijih pravaca“, naglasio je.
Da li je SMR sigurniji od tradicionalnih reaktora?
Sigurnost ostaje trajna briga za sve nuklearne tehnologije, uključujući male modularne reaktore. Neki smatraju da su SMR-ovi sigurniji zbog manjeg kapaciteta, manje potrošnje nuklearnog goriva i oslanjanja na pasivne sigurnosne sisteme koji su projektovani da funkcionišu bez spoljnog napajanja električnom energijom.
Sara Beck, šefica Odjeljenja za istraživanje sigurnosti u organizaciji Društvo za sigurnost postrojenja i reaktora (GRS), centralnoj njemačkoj stručnoj organizaciji u oblasti nuklearne sigurnosti, rekla je da „opšte izjave o sigurnosti SMR-a nijesu moguće“, ukazujući na „značajne tehničke i konceptualne razlike između pojedinačnih SMR projekata“.
SMR-ovi trenutno nemaju jedinstveni standardni dizajn, a širom svijeta se razvijaju deseci koncepata. Globalno gledano, do sada su izgrađena samo dva SMR projekta, jedan u Rusiji, a drugi u Kini, i to na osnovu različitih projekata.
Profesor Ramana kaže da sve nuklearne elektrane, uključujući SMR-ove, mogu doživjeti nesreće koje dovode do široko rasprostranjene radioaktivne kontaminacije. Takođe je naglasio da, uprkos decenijama finansiranja i istraživanja, još uvijek ne postoji sigurna i dokazana metoda za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.
Potreba za dobro sprovedenim SMR programom u EU?
Qvist, stručnjakinja iz CATF-a, složila se da su SMR-ovi i dalje nova tehnologija čija je korist u velikoj mjeri nedovoljno dokazana u velikim razmjerama na zapadnim tržištima. Ali ona vjeruje da imaju ulogu u trenutku kada potražnja za pouzdanom energijom bez štetnih emisija brzo raste.
„Globalna potražnja za stabilnom čistom energijom brzo raste, a ekonomijama u razvoju, industrijskim klasterima i operatorima data centara potrebna je pouzdana energija sa niskim emisijama ugljenika“, rekla je ona.
Stručnjakinja je naglasila potrebu za dobro sprovedenim SMR programom u Evropskoj uniji, sa fokusom na standardizovane projekte i koordinisanu nabavku.
Stvaranje globalno konkurentne izvozne platforme „uradilo bi za nuklearnu industriju Evropske unije ono što je Airbus uradio za vazduhoplovstvo“, rekla je ona. „Ako EU ne uspije da razvije konkurentnu ponudu, rizikuje da taj prostor u potpunosti prepusti geopolitičkim rivalima.“
Dok se Evropa suočava sa pritiscima na energetsku sigurnost u brzo promjenljivom geopolitičkom i ekonomskom okruženju, nema naznaka da će rasprava o nuklearnoj energiji uskoro utihnuti.
