Prema ukrajinskim vlastima, naftovod je oštećen u ruskim napadima te je od tada van pogona. Predsjednik uprave ukrajinske kompanije Naftogaz Serhij Korecki obavijestio je javnost o značajnoj šteti naftovoda u Lavovskoj oblasti.
Sukob
Mađarski i slovački premijeri su tvrdili da naftovodu nije nanesena ozbiljna šteta te da se obustava nafte koristi u političke svrhe. Da bi mogli biti u pravu, govori i činjenica da ukrajinsko vodstvo nije dalo jasan vremenski okvir u kojem će se naftovod ponovno staviti u pogon. Kao odgovor na pokušaj odgađanja rješavanja problema, Budimpešta je blokirala zajam EU od 90 milijardi eura, koji je dogovoren početkom godine.
Ubrzo nakon toga, diplomatski sukob Kijeva i Budimpešte je prerastao u lični sukob premijera Orbana i predsjednika Zelenskog. I prije nego što je cijela situacija eskalirala, predsjednik Zelenski je imao izjavu u kojoj je javno kritovao politiku mađarskog premijera.
S druge strane, Mađarska i Slovačka su evropske zemlje koje najglasnije javno pokazuju skepsu prema nastavku pomaganja Ukrajini i namjeri da se Ukrajinu primi u EU. Više puta je premijer Orban javno iskazivao nezadovoljstvo evropskom politikom prema Ukrajini, govoreći da će to uvući Europu u rat s Rusijom.
Situacija se dramatično pogoršala proteklih mjeseci do te mjere da je mađarski premijer naredio i raspoređivanje vojske i policije oko ključnih energetskih objekata, kako bi se spriječila eventualna ukrajinska sabotaža. Isto tako, predsjednik Zelenski je u jednoj izjavi praktički zaprijetio vojnom silom mađarskom premijeru čime je dodatno uznemirena evropska javnost. Javila se i Evropska komisija koja je takvu retoriku ukrajinskog predsjednika proglasila „neprihvatljivom“.
Predizborne svrhe
Upravo taj sukob premijer Orban koristi kao glavni adut kampanje. Po cijeloj Mađarskoj su polijepljeni plakati s likom ukrajinskog predsjednika u negativnom kontekstu. Takođe, polijepljeni su plakati na kojima su zajedno ukrajinski predsjednik, vođa oporbe Peter Magyar i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
Sukob s predsjednikom Zelenskim, mađarski premijer prikazuje ne kao lični sukob, već kao udar na Mađarsku i mađarske interese. U tom smislu, sukob je do krajnje mjere instrumentaliziran za izbore. Antiukrajinska retorika je glavna tema, Ukrajinu se optužuje za miješanje u izbore i sl. A s druge strane, Kijev otvoreno navija za smjenu vlasti.
Predsjednik Zelenski ne propušta priliku da kritikuje mađarskog premijera, uz spomenute prijetnje. Takva politika prema trenutnoj vlasti u Mađarskoj se opravdava time da je takva vlast „bliža“ Moskvi nego Bruxellesu i EU. Vjeruje se da bi glavna opozicijska stranka Tisza svojom pobjedom na izborima vratila Mađarsku „u sedlo“, odnosno na evropski put. Nije tajna i da drugi evropski lideri priželjkuju Orbanov pad s vlasti.
Kako će se ponašati mađarsko društvo s obzirom na okolnosti teško je predvidjeti. Činjenica jest da se predsjednik Zelenski „zaletio“ otvorenom prijetnjom mađarskom premijeru, da je čak i Peter Magyar stao u obranu mađarskog premijera, a osim toga snadbijevanje Mađarske energijom zaista jest pitanje koje bi trebalo biti iznad političkih previranja u zemlji.
U tom smislu, ovakva politika Ukrajine prema premijeru Orbanu mogla bi izazvati upravo suprotan efekt. Vanjskopolitička situacija mogla bi ići na ruku Fideszu, odnosno pitanja energetike i eventualne vanjske „ugroze“ bi mogli nadjačati sve unutarnje probleme.
Orbanova politika
Što se tiče globalne politike, mađarski premijer je ostao jedina figura u Europi koja ujedinjuje predsjednika Putina i predsjednika Trampa. Svi evropski suverenistički „prvaci“ su se, nakon posljednje eskalacije sukoba na Bliskom istoku i napada SAD-a na Iran, odmakli od politike Washingtona. Predsjednika Trampa više ne podržavaju ni italijanska premijerka Meloni, ni Marine Le Pen, ni njemački AfD, ostao je samo premijer Orban. To donekle pokazuje sve nedostatke mađarske politike i situacije u kojoj se trenutna mađarska vlast nalazi.
Mađarski premijer je ostao kao netko ko otvara pukotine u evropskom jedinstvu s nadom da će se to jedinstvo s vremenom do kraja razbiti. Činjenica jest da je Mađarska nezadovoljna energetskom politikom Evrope, često prozivajući Ukrajinu, ali i Hrvatsku u posljednje vrijeme, zbog problema sa snadbijevanjem.
Takođe, činjenica je da upravo Orbanova politika sve više potiče nestabilnost u regiji, od prozivanja Ukrajine i Hrvatske za energetsku ucjenu, do iredentističke retorike i revizije povijesti.
Destabilizacija regije
Ipak, jasno je da Mađarska ne može sama vojno ugroziti nijednog susjeda. U eventualnom sukobu s Ukrajinom ne bi dobro prošli, jer je ukrajinska vojska trenutno najveća i najjača u Europi, ako se izuzme Rusija. Takođe, okruženi su NATO zemljama, a osim Srbije i eventualno Slovačke pod premijerom Ficom, nitko nema baš sluha za tu vrstu politike.
Dodatno, strateški je Mađarska na vrlo nepovoljnom položaju. Nema izlaz na more, energetski je zavisna o Ukrajini i Hrvatskoj, a cijela Mađarska je ravnica bez velikih prirodnih prepreka, što otežava odbranu zemlje u slučaju rata.
Uz uslov da Fidesz i dalje ostane na vlasti, opasnost za dodatnu destabilizaciju regije bi se mogla povećati kada bi se Ukrajina našla u takvim problemima da joj praktički prijeti opstanak državnosti. Što znači: ulazak ruske vojske u Kijev, nekakav puč, građanski rat ili nešto drugo. Paralelno s time, NATO bi trebao oslabiti do te mjere da se praktički raspadne.
To možda čak i nije nerealna opcija, ali gotovo sigurno bi evropske zemlje vrlo brzo formirale neki drugi vojni savez bez nekih NATO članica, što bi opet Mađarsku dovelo u neugodan vojni položaj.
Ono što je ipak moguće jeste da, ako Fidesz pobijedi na izborima, Mađarska i dalje nastaviti raditi na destabilizaciji regiji. Najveći rizik za regije tada nije vojne prirode, nego novi pokušaji da se kroz srednji ili dugi rok uništi evropsko jedinstvo.
U tom slučaju bi se otvorio prostor za nove „suvereniste“ i populiste koji politiku suverenizma vide u približavanju politici Moskve i Washingtona, a udaljavanje od Bruxellesa, što bi u krajnjoj liniji dovelo i do veće krize u Europi. Tu bi upravo premijer Orban mogao biti predvodnik takve politike, s partnerima u državama u regiji.
Drugim riječima, veća opasnost u regiji prijeti od „mađarona“ nego od Mađara.
