Partizan najbolji na Memorijalu u Nikšiću, sjećanje na Delija ostaje vječno

PARTIZAN POBJEDNIK PRVOG MEMORIJALA „ANDRIJA DELIBAŠIĆ“

Pobjednika turnira je Partizan, koji je ostvario obje pobjede. Upravo je Andrija u Humskoj ostavio dubok trag i stekao status legende. Odigrao je 100 utakmica za „crno-bijele“, postigao 48 golova, osvojio dvije šampionske titule i jedan nacionalni Kup. 2013. se spominjao njegov veliki povratak, ali ipak do toga nije došlo.

Igralo se po „trijagonal“ sistemu, svako sa svakim po 45 minuta, a igrači sva tri kluba izašli su na teren u majicama sa natpisom „Deli zauvijek jedan od nas“, a tokom tročasovnog programa sa tribina se orilo „Andrija, Andrija, Delibašić Andrija“.

OMLADINSKA ŠKOLA SUTJESKE NOSIĆE IME ANDRIJE DELIBAŠIĆA

Posebnu težinu događaju dala je odluka da kompletan prihod, na inicijativu porodice, bude usmjeren ka Omladinskoj školi Sutjeske, gdje je Delibašić napravio prve fudbalske korake, koja će ubuduće, kako je otkrio prvi čovjek Nikšića, Marko Kovačević za „Arenu Sport“, nositi ime upravo po Andriji Delibašiću. 

Neposredno pred početak prve utakmice, prisutnima se obratio otac Andrije Delibašića, Slavko.

„NAJVEĆA LEKCIJA KOJU SAM GA NAUČIO JE DA SMO NA OVOM SVIJETU SVI JEDNAKI“

“Andrija je bio naš sin, brat, otac, suprug, prijatelj, fudbaler, trener, ali prije svega bio je čovjek. Mora da se zna koliko je dobrote i duha nosio u sebi. Ponosni smo što je toliko ljudi osjetilo to srce i čulo njegovu lijepu, umirujući riječ. Najveća lekcija koju sam ga naučio je da smo na ovom svijetu svi jednaki, da svima treba dati priliku i pažnju. Nemoguće je za kratko vrijeme istaći sve što je Andrija uradio u svom bogatom fudbalskom životu. Svi to dobro znamo pa vas time neću opterećivati. Njegove ime će u istoriji ovih klubova biti ispisano velikim slovima, kao i svim klubovima i reprezentaciji za koju je igrao“, rekao je Slavko Delibašić i dodao:

“Za njim svi žale. Uvijek je bio dostojanstven i veličanstven, dobronamjeran i plemenit. Nekada pomislim da ga je upravo ta plemenitost koštala njegovog ranog odlaska sa ovog svijeta…U fudbalu se računa samo da li ste loš ili dobar čovjek i igrač, ali kakva god da je priča bila najbitnije je imati prave ljude oko sebe. Zahvalio bih se svima na trudu, zagrljajima i riječima podrške u organizaciji ovog turnira. Svima ogromno hvala. Bio si prijatelj, dobri duh klubova čiji si dres nosio. Ti sve to dobro znaš, moj Andrija. Ono što možda ne znaš je da ćeš sve to ostati jako, jako dugo“.

Tom prilikom, Andrijinom sinu Andreju (igra za mlađe kategorije Budućnosti) predsjednik Sutjeske, Ljaka Bakrač uručio je dres sa brojem „9“, dok je simboličan početni udarac izvela njegova kćerka Dorotea.

Sutjeska je u prvom meču bila bolja od Budućnosti minimalnim rezultatom. 

MATIJA GARDAŠEVIĆ POSTIGAO PRVI GOL NA MEMORIJALU

Jedini gol na utakmici postigao je Matija Gardašević u 36. minutu. Balša Tošković je šutirao, lopta je stigla do Gardaševića koji je sa sedam metara pogodio bliži ugao i tako postigao prvi pogodak na prvom Memorijalu posvećenom Andriji Delibašiću. 

Podgoričani su imali zrelije prilike, više prijetili, ali siguran na golu bio je Stojan Vukčević. 

U 23. minutu utakmica je nakratko prekinuta, kako bi čitav stadion aplauzom još jednom odao počast Andriji Delibašiću.

Partizan je u drugom meču bio bolji od Budućnosti nakon penala 4:2 (meč završen bez golova).

Uoči utakmice, Bibras Natho i Saša Zdjelar uručili su dresove nekadašnjim igračima Partizana, Nemanji Nikoliću i Petru Grbiću.

Prvi su zaprijetili „crno-bijeli“, preciznije Dušan Jovanović koji je sjajno izbacio Stefana Hajdina, tražio bliži ugao, al stativa je bila saveznik dobro postavljenog Mijatovića.

Najbolju šansu na drugoj strani, u 40. minutu imao je Ivan Bulatović kada je iz neposredne blizine šutirao pokraj stative.

U sudijskoj nadoknadi ponovo je Jovanović bio u prilici, kada je nakon velike gužve ostao praktično sam sa Mijatovićem, ali bivši reprezentativac Crne Gore je odbranio i izbio loptu u korner. Poslije udarca iz ugla, probao je i Demba Sek, ali lopta odlazi malo iznad prečke.

Uslijedili su penali u kojima je više sreće ili bolje izvođače imao beogradski velikan.

Precizni su bili Natho, Lekić, Sek i Janković, dok je udarac Jovanovića zaustavio Mijatović. Na drugoj strani pogađali su povratnik Ivanović (panenkom) i Raspopović. Šut Neškovića odbranio je Krunić, dok je Vušurović pogodio prečku.

Partizan je u posljednjem meču za trofej savladao Sutjesku (1:0).

I pred početak duela između Partizana i Sutjeske, Zdjelar i Natho su uručili dres sa brojem 19, doskorašnjem vezisti „crno-bijelih“ Aleksandru Šćekiću koji sada brani boje nikšićke ekipe, ali nije bio u sastavu zbog povrede.

Sutjeska je krenula silovito, a već u drugom minutu Vasilije Čavor je šutirao, ali nije bilo promjene rezultata.

Partizan je poveo u 13. minutu kada je Marko Lekić poslije prekida lijepo pogodio glavom malu mrežu za ispostaviće se konačnih 1:0.

U 28. minutu ponovo je Čavor bio u šansi, ali iskosa sa desne strane, šutirao je pokraj stative.

Janković je u 42. minutu mogao sve da riješi, ali izblokirao ga je Babić, dovoljno da lopta ode pored gola.

Posljednju priliku da se rezultat promijeni imao je Andrija Ražnatović iz slobodnog urdarca sa oko 25 metara, ali šutirao je preko gola.

Kapiten Partizana, Natho, pehar je predao u ruke Andreja Delibašića i Andrijine porodice, koji će ga čuvati do narednog Memorijala, koji će se održati sljedeće godine u Beogradu.

MEMORIJAL POD POJAČANIM NADZOROM POLICIJE

Memorijal je protekao uz pojačano prisustvo policije, nakon sinoćnjeg sukoba navijača Sutjeske i Partizana u centru grada pod Trebjesom. Na stadionu su danas bili prisutni samo navijači Partizana, popularni Grobari, dok Vojvode i Varvari nisu bili na tribinama.

NA TRIBINAMA SAVIĆ, JOVETIĆ, MARUŠIĆ, JANKOVIĆ, GRBIĆ

A na tribinama stadiona „kraj Bistrice“ viđen je veliki broj poznatih lica, bivših i sadašnjih igrača Partizana, poput Stevana Jovetića, Stefana Savića, Adama Marušića, Danka Lazovića, Marka Jankovića, Petra Grbića…

Inicijator turnira bio je trener Ivan Brnović, sa idejom da memorijal preraste u tradiciju, a već je najavljeno da bi naredno izdanje, sljedeće godine, najvjerovatnije, moglo biti održano u Beogradu.

Podsjetimo, Andrija Delibašić preminuo je 19. marta prošle godine nakon borbe sa teškom bolešću, ali je ovaj događaj još jednom pokazao koliko je dubok trag ostavio – ne samo kao vrsan fudbaler, već prije svega kao veliki čovjek.

Za kraj, prisjetimo se čuvenog gola Andrije Delibašića iz oktobra 2011. godine, kada je u 90. minutu glavom pogodio nakon centaršuta Stefana Savića za 2:2 protiv moćne Engleske i tako odveo „sokole“ u baraž za EURO 2012.

„Vjerovao sam da možemo da postignemo drugi pogodak, osjećao sam to odmah nakon gola Elsada Zverotića za 2:1. I tada je uslijedio napad kada je Simon Vukčević odlučio da promijeni stranu – umjesto na lijevu, loptu je poslao na desnu, gdje je bio Stefan Savić. Čim je centrirao, vidio sam da lopta dolazi gdje treba. Krenuo sam glavom, jer nisam smio da propustim takvu priliku“, opisao je tada Deli svoj sada već legendarni pogodak, jedan od, bez ikakve sumnje, najvažnijih u istoriji crnogorske reprezentacije.