Ono što se zna je da je FIFA odbila iranski zahtjev za premještaj odigravanja njihovih mečeva iz grupne faze. Podsetimo, Iran je trebalo da utakmice Svetskog prvenstva igra u Sijetlu i Los Anđelesu na teritoriji SAD i poručio je da to neće prihvatiti nakon što je izbio rat. Zahtjevao je da se njegove utakmice premjeste u Meksiko, ali svjetska kuća fudbala mu nije udovoljila. I tim je stavila Iran pod pritisak da prihvati ono što mu se ne dopada ili da odustane. U slučaju drugog scenarija, otvorilo bi se mjesto za neku reprezentaciju koja kroz kvalifikacije nije izborila mundijalsko učešće i sada se spekuliše ko bi to mogao da bude.
U FIFA pravilniku nema striktnog pojašanjenja ko ima prednost u ovakvim situacijama ako se neko od kvalifikovanih učesnika ne pojavi na Mundijalu, ali logično je da bi se razmišljalo o reprezentacijama koje su eliminisane u baražima. Kako interkontinentalnom plej-ofu, tako i evropskom.
Podsjetimo, finalisti interkontinentalnog baraža su bili Bolivija i Jamajka. Sa druge strane, postoji teorija da bi Iranovo mjesto mogli da zauzmu Ujedinjeni Arapski Emirati koji su završili prvi ispod crte u azijskim kvalifikacijama. Pod uslovom da Iranovo mjesto zaista pripadne timu iz Azijske fudbalske konfederacije.
Poslednjih dana kruže spekulacije da bi FIFA mogla da organizuje miniturnir na kojem bi učestvovala po dva tima iz Azije i Evrope i čiji pobjednik bi zauzeo Iranovo mjesto. Navodno se traži način da šansu dobiju Italija kao najveći evropski tim koji se nije kvalifikovao, ali i UAE čiji novac igra bitnu ulogu u svjetskom i evropskom fudbalu i ima veliki uticaj na čelnike FIFA.
Po, za sada, neprovjerenim spekulacijama, iz Evrope bi šansu dobili Italija i Danska kao timovi koji su u plej-ofu bili najbliži plasmanu, ali su eliminisani nakon penala, dok bi to iz Azije bili UAE i Oman.
Ali, i dalje sve to zavisi od političke situacije na Bliskom istoku. Ako rat definitivno prestane i Iranci smekšaju stav i pristanu na put u SAD, FIFA ne bi imala glavobolju oko konačnog spiska učesnika.
“Iran će igrati na Mundijalu… Zato sam ovdje. Vidio sam članove tima, pričao sa igračima i ternerima i sv je u najboljem redu”, optimistično je najavio prije desetak dana prvi čovjek FIFA Đani Infantino tokom posjete iranskoj reprezentaciji u Turskoj.
I vjerovatno nije sporno da bi igrači i treneri željeli da učestvuju pod bilo kakvim okolnostima, ali je problem što ovo više nije fudbalsko već političko pitanje.