Kako kaže, nema veće izdaje države i policijske uniforme od te kada bezbjednosni sektor dođe u fazu da proizvodi prijetnje umjesto da ih sprječava i otklanja.
„Zbog toga ovo danas nije vijest iz crne hronike. Ovo je ogoljeni dokaz kako je jedan model vlasti pretvorio institucije u alatke koje su mogle biti zloupotrijebljene protiv sopstvenih građana. Posebno je porazno što iz svega ovoga vidimo koliko je niska bila cijena za uništavanje imovine i ugrožavanje bezbjednosti građana, svega 1.500 eura“, smtara Vojinović.
Toliko je, dodaje, u tom sistemu vrijedila sigurnost ljudi.
„Zbog toga veting u sektoru bezbjednosti nije stvar političke volje, već očigledno i pitanje elementarne bezbjednosti. Zbog toga je važno bilo usvojiti izmjene zakona o MUP-u i ANB-u, jer bez stvarne kontrole, bez provjere integriteta i bez odgovornosti pripadnika policije, svaka borba protiv kriminala je samo privid. I zbog toga je političkim pokroviteljima Milovića i Mišurovića mnogo bilo stalo da spriječe reforme, da se nikada ne bi saznalo i utvrdilo ko je stajao iza svega“, navela je Vojinović.
Ističe, reforme su posljednja linija odbrane Crne Gore.
„Borbar protiv organizovanog kriminala danas je borba za osnovno pravo građana da žive bez straha od onih koji bi trebalo da ih štite“, navodi ona.
Dodaje da sa ovim stvarima nema kompromisa, te da će se boriti do samog kraja, kao i da nije dovoljno samo hapsiti izvršioce.
„Mora se dati i odgovor na pitanje ko je sve znao, a nije reagovao? Ko je sve štitio ovakav sistem? Ko je dozvolio da se bezbjednosni sektor ovako ponizi i kompromituje? Potrebno je doći do onih koji su godinama stvarali ambijent u kojem je ovakvo nešto bilo moguće, i snositi punu političku, institucionalnu, a moguće i krivičnu odgovornost“, zaključuje Vojinović.
