On navodi da je vlast nekadašnjeg, kako kaže, diktatora i družine uništila Cetinja na mnoge načine, kako privredno, tako i demografski i što je najgore – moralno.
„Cetinje je praktično nastalo iz potrebe. Ivan Crnojević je napravio dvor i manastir. Cijelo Cetinje, izuzimajući Donji Kraj i Bajice, je manastirsko imanje. Kad je 1860. godine došao kralj Nikola na vlast, tada je bilo samo 17 kuća na Cetinju. Drugim riječima, crkva je dozvolila da se na njenom zemljištu gradi, ali je ona ostala vlasnik kompletne imovine. To je i do dana današnjeg, a drugo je što su kasnije komunisti prepravili katastre i između dva rata unišitili ili sakrili“, kazao je Markuš.
Ističe da se u jednom periodu radilo isključivo kako je odgovaralo vlasti, a da je činjenica da je crkva, odnosno da je na teritoriji cetinjskog manastira izgrađen grad.
Markuš navodi da je pravi stvaralac Cetinja, starog dijela, kralj Nikola, a novog dijela je rođeni Cetinjanin kralj Aleksandar Karađorđević, unuk kralja Nikole.
„To namjerno ljudi zaboravljaju ili ne ističu“, poručuje Markuš.
„Cetinje kao eksperimentalna pozornica“
Prema njegovim riječima, Cetinje je danas više simbol političkih podjela, nego istorije.
„Još prije 25 godina sam rekao da su oni Cetinje predodredili da bude eksperimentalna pozornica, gdje će da se iživljavaju politički i vjerski projekti. To se ostvarilo, ali u potpuno negativnom smjeru, jer ste međusobno braću podjelili. Napravljen je zla krv koja ne koristi ničemu. Dovoljno je da prođete pored Cetinjskog manastira i vidjećete da su tamo okačene zastave, a zakon jasno kaže da se zastava ne smije kačiti gdje vi hoćete. To pokazuje i da institucije ne rade svoj posao i ne primjenjuju zakon“, kazao je Markuš.
Najviše je ponosan, kako kaže, što za vrijeme njegovog mandata, pored obnove cijelog istorijskog jezgra Cetinja, nije izgrađen nijedan nelegalni objekat.
Markuš je govorio i o Krstu Zrnovom Popoviću, navodeći da je on dobrim djelom sačuvao Katunsku nahiju od međusobnih sukoba.
„Njega ljudi zbog toga cijene. Popović je bio i heroj bitke na Mojkovcu. Bio je iz svešteničke porodice, gdje je bilo sedam sveštenika. Krsto je bio Srbin i ne treba manipulisati sa takvim ličnostima“, istakao je Markuš.
Ističe da postoje tri graditeljska perioda u istoriji Zete i Crne Gore – period Nemanjića, period kralja Nikole i Mitrofana Ban, kao i zlatni period mitropolita Amfilohija i tadašnjeg vladike Joanikija.
„Oko 900 hramova i drugih crkvenih objekata je izgrađeno ili obnovljeno za vrijeme mitropolita Amfilohija. Taj period će sigurno ostati u istoriji kao zlatni period graditeljstva“, kazao je Markuš.
U popisu državne imovine, kako navodi, ne postoji nijedan pravoslavni, katolički hram ili džamija.
„Ideja spornog zakona je bila da se otme državna imovina. To je bila namjera sa crkvenom imovinom, koja nikad nije bila državna. Tu je primjer i Cetinjskog manastira, jer ako je cijelo Cetinje podignuto na crkvenom imanju onda je jasno čije je to vlasništvo. Crkva je izgradila Crnu Goru, a ne Crna Gora crkvu“, istakao je Markuš.
On navodi da je država pogriješila i napravila podjele kada je ratnu zastavu usvojila kao državnu, a ujedno i ofarbala orla u žuto.
„Nije bilo potrebe da se izmišljaju novi simboli, već je dovoljno bilo da se kopiraju simboli koji su postojali u Knjaževini ili Kraljevini Crnoj Gori“, kazao je Markuš.
„Na Lovćenu dovoljno mjesta i za kapelu“
Ističe da je obaveza Crne Gore da čuva svoje istorijske spomenike, kao i da na Lovćenu ima dovoljno prostora da se uz mauzolej sagradi i kapela. Markuš navodi da je to „naš dug prema Svetom Petru Cetinjskom i Njegošu“.
„Crkva može na tri mjesta da se obnovi i države treba to da uradi. Nismo mi vandali i ne možemo da rušimo spomenike. Smatram da ne može biti mira i izmirenja u zemlji dok se to ne završi. Nikad nisam čuo zbog čega to ne treba uraditi. To je dug prema Petrovićima, ali i dug prema Crnoj Gori. Vjerovatno se sve to koči zbog onih koji misle ako se obnovi kapela, obnoviće se i srpstvo. Htjeli ili ne, ona će se obnoviti. Može bilo ko da se osjeća kako oće, ali ne možemo precima da falsifikujemo istoriju“, istakao je Markuš.
Poručuje da je Crna Gora u magli i da je osnovna stvar koja nedostaje – edukacija.
Komentari