Njegoš je na čelo Crne Gore stupio kao mladić, naslijedivši svog strica, Petra I Petrovića Njegoša. Njegova vladavina bila je obilježena borbom za ujedinjenje crnogorskih plemena, jačanje državnosti i prosvjetiteljstva u zemlji koja se tada tek uzdizala iz vjekovnog ropstva i borbe za opstanak.
Kao pjesnik, Njegoš je stvorio djela koja se ubrajaju u najveća ostvarenja, ne samo crnogorske nego i južnoslovenske književnosti. Njegov „Gorski vijenac“, objavljen 1847. godine, predstavlja poetski ep o borbi dobra i zla, slobode i ropstva, ali i duboku filozofsku meditaciju o ljudskoj sudbini. Pored toga, Njegoš je autor i filozofskog spjeva „Luča mikrokozma“ i drame „Lažni car Šćepan Mali“, kojima je potvrdio svoje mjesto među najvišim umovima XIX vijeka.
Njegoš nije bio samo pjesnik, već i državnik i reformator. Osnovao je prve škole, uveo porezni sistem, izgradio Biljardu – simbol nove Crne Gore, i radio na učvršćivanju nacionalnog jedinstva.
Bio je svjetionik svoga naroda: sabrao je razjedinjene, prosvijetlio neuke, podigao državu iz pepela i zapisao stihove koji su nadživjeli vjekove.
Danas, dok se sjećamo dana njegovog rođenja, s ponosom izgovaramo njegovo ime – ime koje stoji u temeljima naše kulture i našeg identiteta.
