“Izvoz sirovog mlijeka u situaciji kada država nema dovoljno razvijene kapacitete za preradu i finalizaciju proizvoda predstavlja propuštenu razvojnu šansu. Umjesto stvaranja dodatne vrijednosti kroz domaću industriju (proizvodnju sireva, jogurta i drugih mliječnih proizvoda), Crna Gora u XXI vijeku i na pragu ulaska u EU, ostaje na nivou izvoznika sirovine, dok se istovremeno suočava sa uvozom gotovih proizvoda po sve višim cijenama”, ističe SEP.
Ovakav model, tvrde oni, direktno utiče na inflaciju.
“Izvoz smanjuje ponudu na domaćem tržištu, što neminovno dovodi do rasta cijena mlijeka i mliječnih proizvoda. Istovremeno, uvoz gotovih proizvoda podrazumijeva dodatne troškove – transport, marže, carine i poreze – što dodatno opterećuje krajnjeg potrošača”, dodaje SEP.
Prema njihovim riječima, država dugoročno gubi prihode koji bi nastali razvojem domaće prerađivačke industrije: kroz nova radna mjesta, veći obim poslovanja i širu poreska baza.
“Drugim riječima, umjesto održivog rasta, podstiče se zavisnost od uvoza. Domaći proizvođači su u nezavidnom položaju jer ostaju zavisni od promjenjivih regionalnih tržišta i cijena. Posljedično, to može obeshrabriti ulaganja i smanjiti konkurentnost domaće poljoprivrede. Za potrošače, posljedice su najvidljivije kroz rast cijena i pogoršanje standarda”, ističe SEP
Zaključno, zaključuju, ovakva politika zahtijeva ozbiljnu reviziju.
“Prioritet bi trebalo da bude razvoj domaćih kapaciteta za preradu, jačanje poljoprivredne proizvodnje i stvaranje održivog sistema koji će istovremeno štititi proizvođače, stabilizovati cijene i obezbijediti dugoročne koristi za državu i građane”, zaključuje SEP.
