Želja za dokazivanjem, ali i potreba za pripadanjem grupi, najčešći su razlozi zbog kojih djeca u preadolescentskom i adolescentskom periodu posežu za psihoaktivnim supstancama. Upravo u toj fazi, upozoravaju stručnjaci, nastaju i prvi obrasci zavisničkog ponašanja.
„Razlozi na površini su da bi se oni uklopili i bolje snašli u društvu. Međutim, kroz rad sa njima vidimo da su razlozi mnogo dublji i kriju se u podsvijesti. Najčešće je to potreba da se neka bol ublaži, pa oni konzumiranje supstanci doživljavaju kao vid samoliječenja“, kazala je Adrijana Klisić i JU „Kakaricka Gora“.
Za Draganu Bukinić, lični gubici i složene životne okolnosti bili su okidač za ulazak u začarani krug zavisnosti.
„Jedna čašica meni brže razbistri misli, opusti me i djeluje brže nego tablete. Tako sam počela da mijenjam tablete čašama, a svaka zove sljedeću. Naivno se upada u zavisnost, a da ne osjetimo da smo sve niže i niže“, kazala je zavisnica u oporavku, Dragana Bukinić.
Kao jedan od ključnih problema, Klisić navodi i nedovoljnu informisanost mladih o dugoročnim posljedicama konzumiranja psihoaktivnih supstanci.
„Mladi ljudi nijesu informisani da THC može izazvati šizofreniju i ozbiljna psihijatrijska oboljenja, kao i da kasnije, u dvadesetim godinama, može dovesti do anksioznosti, depresije i suicidalnih misli“, kazala je Klisić.
Dragana mladima poručuje da budu oprezni, a onima koji su već u problemu – da pomoć potraže na vrijeme.
„Niko ko je postao zavisnik i ko je upao u kandže zavisnosti ne može sam. Oni koji su u problemu obavezno treba da potraže pomoć“, kazala je Bukinić.
Zavisnost je bolest, a ne razlog za osudu. Pravovremena podrška porodice, škole i društva može biti presudna u sprečavanju prvog koraka ka zavisnosti, ali i u procesu oporavka onih koji su pomoć već potražili.
