Ratovi i revolucije već dugo ugrožavaju nacionalna kulturna dobra – najnoviji primjeri su Iran i Ukrajina. Međutim, danas im prijeti još jedna opasnost – klimatske promjene, prenosi Dojče vele.
Unesko-lokaliteti svjetske baštine – od 4.000 godina starih piramidalnih hramova u Iraku, do čuvenih oko 1.500 godina starih statua na Uskršnjem ostrvu – sve češće su ugroženi erozijom i propadanjem. Više temperature, jače oluje i suše oštećuju građevinski materijal. Studija iz 2025. pokazuje da je 80 odsto lokaliteta svjetske baštine pod „klimatskim stresom“, jer se drevni materijali poput drveta ili kamena teško prilagođavaju rastućim temperaturama.
„Kolijevka civilizacije“ – VELIKI ZIGURAT URA
Hiljadugodišnja istorija prijeti da nestane, jer jug Iraka postaje sve topliji. Povećane temperature izazivaju snažnu eroziju.
Usred pustinje nalazi se čuveni Veliki zigurat Ura – oko 4.000 godina star hram posvećen bogu Mjeseca Nani. Građevina se sve više raspada, a pješčane dine koje pokreću jaki vjetrovi dodatno oštećuju strukturu.
Istovremeno, podzemne vode zbog vrućine i suše postaju sve slanije, što nagriza cigle od blata starih mesopotamskih hramova.
„Naslage soli su posljedica klimatskih promjena“, kaže Kazem Hasun iz službe za antikvitete u provinciji Dhi Kar. Kristali soli prodiru u materijal, šire se i postepeno ga razaraju.
Ugrožene su i ruševine drevnog grada Vavilona na Eufratu, gdje visoka koncentracija soli takođe oštećuje građevine. Arheolozi pokušavaju da ublaže štetu, na primjer izradom desalinizovanih cigala od blata izrađenih po hiljadugodišnjim metodama.
Statue Moai na Uskršnjem ostrvu
Poznate statue Moai na Uskršnjem ostrvu (Rapa Nui) mogle bi, prema studiji Univerziteta na Havajima, za nekoliko decenija sve češće da završavaju pod vodom.
Posebno je ugroženo mjesto Ahu Tongariki s 15 monumentalnih statua. Zbog porasta nivoa mora očekuju se jači talasi i poplave, koji bi, prema studiji iz 2025, mogli da ugroze više od polovine kulturnih dobara na tom području.
Autor studije, Noa Paoa, upozorava da bi to bilo pogubno za živu kulturu i egzistenciju tamošnjih stanovnika. „Ta mjesta su ključna za naš identitet i tradiciju“, kaže. I turizam na ostrvu u velikoj mjeri zavisi od njih. „Ako ništa ne preduzmemo, dugoročno bi mogao da bude ugrožen čak i status ostrva u Unesku.“
Džamije u Isfahanu, Iran
Rat trenutno predstavlja veliku prijetnju istorijskim lokalitetima u Iranu, ali i klimatske promjene ostavljaju vidljive posljedice. Među ugroženim objektima su i istorijske džamije u gradu Isfahanu.
Saborna džamija prikazuje razvoj džamijske arhitekture tokom dvanaest vjekova. Gradnja je počela 841. godine, a objekat je kasnije više puta proširivan i obnavljan. Unesko je smatra „muzejom iranske arhitekture“.
Sa svojim impresivnim kupolama i bogatim štukaturama, služila je kao uzor za religijske i obrazovne građevine širom regiona – od Irana do Iraka i Sirije.
U blizini se nalazi i trg Mejdan-e-imam iz 17. vijeka, gdje stoji poznata Šahova džamija sa plavom kupolom i bogatom kaligrafijom.
Međutim, objekti stoje na nestabilnom tlu koje se postepeno spušta zbog opadanja nivoa podzemnih voda usljed suša. Ekstremne temperature i velike promjene vlažnosti dodatno opterećuju građevine.
Unesko upozorava da bi taj spor proces bez zaštitnih mjera mogao da dovede do pukotina i nestabilnosti, pa čak i do urušavanja.
Kineski zid
Kineski zid, dug više od 21.000 kilometara, jedno je od najznačajnijih građevinskih dostignuća na svijetu. Građen je i proširivan tokom više od dva milenijuma, a od 1987. nalazi se na listi svjetske baštine Uneska. Ipak, i on je sve ugroženiji.
Mnogi njegovi djelovi napravljeni su od nabijene zemlje, tako da su osjetljivi na vjetar, kišu i naslage soli. To dovodi do pukotina, raspadanja i mogućih urušavanja.
Danas se samo oko šest odsto zida smatra dobro očuvanim, dok je približno polovina već ozbiljno oštećena ili nestala.
Istraživači zato pozivaju na hitne mjere zaštite, poput stvaranja prirodnih zaštitnih slojeva od mahovine, takozvanih „biokrusta“ (biološke pokorice tla).
Klimatske promjene tako ne ugrožavaju samo prirodu, već i kulturnu baštinu čovječanstva – i time dio naše zajedničke istorije.
