Crnogorska interpretatorka izvorne muzike, koja je i simbol očuvanja našeg muzičkog nasljeđa, tradicije i autentične emocije našeg naroda, više od tri decenije nosi duh emocije i priču Crne Gore.
„Vjerujem da svi mi koji se bavimo muzikom sa sobom nosimo dosta pozitive. Uljepšavamo najljepše dane ljudima oko sebe, njihova veselja, svadbe, godišnjice, rođendane. Izvorna muzika i nije baš najpopularnija, ali čini se da je ipak u dovoljnoj mjeri. Publika zna šta od mene da očekuje i čini mi se da to što očekuje i uvijek rado prihvati“, kazala je Šeter, koja je krajem ovog mjeseca objavila još jedan singl posvećen ljepotama Crne Gore.
U pitanju je numera “Tamo rujne zore sviću”. Pjesmu je napisao Nenad Nikolić, koji je rođeni Crmničanin, a živi u Srbiji.
Šeter za sebe kaže da je „najobičnija crnogorska majka, supruga, sestra, kćerka“, te da se tako čitav život odnosi prema porodici, koja joj je uvijek bila na prvom mjestu. Navodi da su u suštini kao i svaka druga normalna i obična porodica, te da se muzikom isključivo bavi iz ljubavi, a ne kako bi isključivo zaradila.
Ističe da joj predstavlja zadovoljstvo što za nju kažu da je prava nasljednica Ksenije Cicvarić.
„To čovjeku mora da prija. Ksenija Cicvarić je neko ko je utemeljio kako treba da zvuči pjevanje crnogorske narodne pjesme, prije svega gradske – podgoričke pjesme. Ksenija je jedinstvena i neponovljiva, jer taj talenat teško može da se rodi i u nekih narednih 100 godina“, kazala je Šeter, koja je odrasla uz pjesme Cicvarić.
Navodi da se danas stvorila atmosfera da je teže mladim ljudima koji žele da se bave izvornom muzikom, ali da u suštini nije tako.
„Samim tim što se mladi ljudi danas pojave na nekom takmičenju dobijaju medijsku pažnju, a meni je trebalo jako puno godina za tako nešto. Vjerovatno sam morala da pjevam više od 10 godina, da negdje neko to čuje i kaže ‘mogli bismo da je zovnemo na televiziju’. Nije bilo lako doći do pjesme. Bilo je jako veliko tržište, mnogo dobrih pjevača i nije se bilo lako probiti. Danas je sve potpuno drugačije, jer imate takmičenja, društvene mreže, koje i ja koristim za promociju svojih pjesama, a na taj način je veoma lakše. U moje vrijeme morali ste da imate i mnogo sreće da bi vas neko primijetio“, objašnjava Šeter.
Za pjesmu „To je moja Podgorica“ kaže da je to „njena lična karta“. Posebnu ljubav ima, kako kaže, prema Staroj varoši, koja je zadržala svoju ljepotu.
„Uvijek posebno pamtim međuljudske odnose, koji su bili mnogo drugačiji nego danas. Danas ne poznajete komšiju iz svog ulaza, a u naše vrijeme i našoj maloj zgradi sa oko 10 stanova, svi smo bili kao jedna porodica. Mnogo toga se promijenilo“, kazala je Šeter.
Ističe da joj je muzika pomogla i u teškim trenucima u životu, kada je gubila i najvoljenije.
Ona je u emisiji „Iz drugog ugla“ na RTV Podgorica govorila i o svojim počecima bavljenja muzikom, u Vojnom orkestru, odrastanju, rutinama i privatnom životu.
