Sagovornici Infostuda dr Veljko M. Mijušković sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Ivan Minić, marketing stručnjak i konsultant u oblasti razvoja poslovanja i Marija Stanojević, People and Culture Lead, saradnica Career Launch platforme, saglasni su da sigurnost više nije fiksna plata i ugovor na neodređeno, već kombinacija vještina, iskustva i mogućnosti izbora.
Kako kažu, odnos prema stalnom zaposlenju promijenio se trajno i suštinski. Dok su nekad česte promjene posla bile smatrane „crvenom zastavicom“ u zapošljavanju, danas su HR stručnjaci spremni na to, prate kretanje kandidata kako bi brže reagovali i efikasnije upravljali procesom zapošljavanja.
„Starije generacije, poput baby boomera i generacije X, vjerovale su u stabilnost sistema koji se kasnije naglo raspao, zajedno sa brojnim industrijama i radnim mjestima. Milenijalci su odrastali posmatrajući ta iskustva i razočaranja, u svijetu koji se brzo mijenjao i na koji mnogi nisu uspjeli da se prilagode. Istovremeno, upravo su oni prvi počeli da koriste nove mogućnosti koje su donijele tehnologija i internet. Generacija Z danas ulazi na tržište rada sa potpuno drugačijim pogledom – za njih je takvo okruženje prirodno, pa samim tim donose i drugačije odluke kada je riječ o karijeri“, objašnjava Minić i dodaje da mladi danas koriste sve mogućnosti koje postoje i vode se logikom: ako možeš da zaradiš isto ili više, a da imaš kontrolu nad svojim vremenom, zašto bi birao rigidnu strukturu.
Prema riječima Marije Stanojević, prije samo 10 godina još je postojala želja za zadržavanjem u jednoj firmi, kao i razvijanjem u jednoj oblasti.
„Mi smo firmu, odnosno posao, doživljavali vrlo lično, a mladi danas vrlo odvajaju svoj posao od privatnog života. Takođe, kod naše generacije je postojao mnogo veći strah od potencijalnog gubitka posla nego što to primjećujem danas kod mladih.“
Dr Veljko M. Mijušković dodaje da mladi danas stabilnost doživljavaju ne kao stalan posao, već kao sposobnost da brzo pronađu novi posao. To je pomjeranje sa „sigurnosti pozicije“ na „sigurnost zapošljivosti“.
Prolazan trend ili trajna promjena tržišta
„Ovo je trajna promjena. Tržište rada je postalo dinamičnije, tehnologija brže mijenja zanimanja, a mladi se tome prilagođavaju. Ono što je nekada bio rizik – promjena posla, danas se sve više posmatra kao normalan korak u razvoju karijere“, smatra Mijušković.
Marija dodaje da se promijenila i sama „koncepcija posla“ i zanimanja, pa mladi postaju svjesni da posao koji odaberu u ovom trenutku neće tako izgledati, a možda čak ni postojati za nekoliko godina.
„Pojavom AI tehnologija, tržište rada se konstantno redefiniše, a samim tim i poslovi, odnosno nečije zanimanje, postaju sve više multidisciplinarni i fluidni. Sve više se ističe važnost kontinuiranog učenja i svestranosti kako bi se zadržala ‘konkurentnost’ na tržištu.“
Umjesto stalnog posla od 9 do 17 časova, sve veći broj radne snage želi freelance, projektni angažman, part-time poslove. Kandidati koji prate oglase za posao često rade više poslova istovremeno, a ove promjene najizraženije su u IT industriji i marketingu sa fokusom na društvene mreže.
„Stalni angažman izbjegavaju zbog želje za slobodom, da bi pobjegli od ‘korporativnog stereotipa rada’, kao i zbog većih finansijskih očekivanja. Primjetno je i da su im često očekivanja od plate nesrazmjerna sa iskustvom. Posebno je primjetna kod generacije Z potreba za balansom između posla i privatnog života. Isto tako su osvijestili značaj mentalnog zdravlja, a to je nešto što mnoge generacije prije njih nisu uspjele“, naglašava Stanojević.
Kako kaže, mladi se na poziciji uglavnom zadrže godinu do dvije, a posao mijenjaju najčešće zbog nedostatka work-life balansa, nezadovoljstva platom, kao i nemogućnosti za učenjem i daljim razvojem na trenutnoj poziciji.
Dr Mijušković podvlači da sigurnost više nije fiksna plata i ugovor na neodređeno, već kombinacija vještina, iskustva i mogućnosti izbora. Za mnoge je važnije da mogu da napreduju, mijenjaju poslove i uslove rada nego da ostanu na jednom mjestu bez perspektive.
„Ekonomski uslovi su pokrenuli promjenu, a vrijednosti su je učvrstile. Nestabilnost tržišta, inflacija i tehnološke promjene su pokazale da ni ‘siguran posao’ više nije apsolutna garancija. Mlađe generacije su to prihvatile i u svoje prioritete stavile fleksibilnost, balans i razvoj“, kaže dr Mijušković.
Ko diktira uslove na tržištu rada
Prema riječima Ivana Minića, prije samo desetak godina tržište rada je bilo takvo da su poslodavci diktirali sve, jer je procenat nezaposlenih bio relativno veliki i imali su mogućnost da biraju, dok sada nema dovoljno radne snage i sve više je izbor na zaposlenom.
„U prethodnih desetak godina mnogi poslodavci morali su drastično da mijenjaju svoje ustaljene modele. Pandemija je pokazala da se veliki broj poslova može obavljati i van kancelarije, odnosno na daljinu. Iako to nije moguće za sve profesije, udio pozicija koje omogućavaju fleksibilan rad značajno je porastao – sa oko deset do 15 odsto prije kovida, na današnjih čak 50–60 odsto“, naveo je Minić.
On dodaje da je tržište, a jedan od faktora su i mladi, naučilo poslodavce da, ukoliko se ne prilagode novim okolnostima, neće moći da ostanu konkurentni.
„Sve češće slušam mlađe ljude koji imaju nekakav prihod sa strane, kombinuju, tezgare, nisu u potpunosti oslonjeni na svoj posao, pa su i u donošenju odluka mnogo slobodniji od onih koji nemaju nikakvu alternativu. Decenijama unazad živimo u teškim vremenima koja su oblikovala ljude da trpe i kada ne bi trebalo. Ovi klinci to ne žele i vjerujem da na takav način stvaraju zdraviju klimu kada je tržište posla u pitanju. U svijetu u kom ljudi imaju izbor, ukoliko biraju da ostanu kod vas, vjerovatno postoji dobar razlog. Isto je tako i ukoliko biraju da odu“, kaže Minić.
Po njegovom mišljenju, dostupnost znanja otvorila je vrata slobode.
„Znanje je jedino što nam niko ne može oduzeti, a ono je u današnje vrijeme dostupnije nego ikad i svako od nas ko ima računar ili pametni telefon može relativno lako da dođe do svih potrebnih znanja i informacija. Samo je pitanje da li želi i koliko je spreman da se posveti. Za one koji su spremni da uče i da se prilagode, budućnost je svijetla“, kaže Minić.
Marija Stanojević dodaje da model ponašanja zaposlenih dosta zavisi od mogućnosti koje tržište nudi. U IT-ju, marketingu ili kreativnim industrijama promjene posla su normalne i čak poželjne, dok u javnom sektoru ili tradicionalnim industrijama stabilnost i dalje ima veću vrijednost.
Mijušković smatra da su značajne i razlike između većih gradova i manjih sredina.
„U većim gradovima postoji veća ponuda poslova i lakša promjena, dok su u manjim sredinama mogućnosti ograničenije, pa je i mobilnost manja. Zato se stabilnost u manjim sredinama i dalje više cijeni“, kaže sagovornik Infostuda.
