Drugim riječima, poslanik je zarađivao gotovo četiri prosječne plate. Još dramatičniji je bio odnos sa minimalnom zaradom od 193 eura – tada je poslanička plata bila skoro deset puta veća.
To je bio period kada se s pravom govorilo o političkoj klasi kao o privilegovanoj kasti, odvojenoj od ekonomske realnosti građana. Devet godina kasnije, slika je bitno drugačija.
Prema podacima za 2025. godinu, prosječna neto zarada u Crnoj Gori porasla je na 1.022 eura, dok je prosječna plata poslanika dostigla 2.092,20 eura. Na prvi pogled, i dalje je riječ o visokoj zaradi, ali je ključ u odnosima: poslanička plata sada iznosi oko dvije prosječne zarade, što je upola manji jaz nego 2016.
Promjena je još vidljivija kada se pogleda minimalna zarada. Današnje minimalne plate od 600 i 800 eura značajno su smanjile razliku — poslanička plata sada je oko 2,6 do 3,5 puta veća, u zavisnosti od kategorije minimalca. U odnosu na nekadašnji odnos od gotovo 10:1, to predstavlja suštinski zaokret.
Važno je i razdvojiti osnovnu i ukupnu poslaničku zaradu. Osnovna prosječna neto plata poslanika u 2025. iznosi 1.677,22 eura, što je tek oko 1,6 puta više od državnog prosjeka. To dodatno relativizuje percepciju o “ogromnim” poslaničkim primanjima, jer značajan dio razlike dolazi od dodataka vezanih za funkciju, a ne same osnovice.
Trendovi iz grafika jasno potvrđuju ovaj proces: dok su poslaničke zarade rasle relativno stabilno, zarade u Crnoj Gori — naročito nakon reformi minimalne zarade — rasle su brže, čime je jaz sistemski smanjivan. Čak i grafikon odnosa plata pokazuje pad sa oko 370% prosječne plate na oko 200%, što je istorijski minimum u posmatranom periodu.
Ovi podaci ne znače da su poslanici loše plaćeni — naprotiv, i dalje su iznad prosjeka, što je i očekivano za najviše zakonodavne funkcije. Ali znače da više nijesu izolovani od društva u kojem žive, niti predstavljaju ekstrem u sistemu zarada.
U konačnom, narativ o “preplaćenim političarima” više ne stoji u istoj mjeri kao prije deset godina. Danas je realnije govoriti o normalizaciji odnosa plata, gdje su razlike i dalje prisutne, ali više nijesu dramatične ni društveno neodržive.
A to je, možda, i najvažnija promjena: poslanici više nijesu simbol privilegije, već dio šireg ekonomskog okvira koji se – makar kada su zarade u pitanju – konačno približio građanima.
