Većinom tužbi ne traži se samo povraćaj uloženih sredstava, već i izgubljena dobit za period trajanja koncesija, često za 20 do30 godina unaprijed, zbog čega ukupni zahtjevi dostižu desetine miliona eura.
Od tih 10 predmeta, 9 tužbi odnosi se na ugovore koje je Vlada jednostrano raskinula nakon promjene vlasti 2020 –2021. godine, dok se jedan predmet odnosi na spor oko ranijeg sporazumnog raskida ugovora (slučaj „Dekar-Hidro“).
U međuvremenu su počele da stižu prve prvostepene presude, pa je u predmetu BB Hidro sud dosudio dio stvarne štete, ali je odbio zahtjev za više od 1,4 miliona eura izgubljene dobiti. Ta presuda još nije bila pravosnažna u vrijeme objavljivanja.
Slučaj državljanina SAD porijeklom sa kosova Fljorina Krasnićija, čija advokatica Ana Kolarević traži oko 1,2 miliona eura navodne stvarne štete i oko 27 miliona eura izgubljene dobiti, čini ga jednim od finansijski najvećih sporova među ovih deset.
Na osnovu Vladinog dokumenta iz oktobra 2024. i kasnijih izvještaja, može se prilično precizno rekonstruisati lista sporova.
Država je navela da je podnijeto 10 tužbi za naknadu štete i izgubljene dobiti, koje se odnose na sljedeće vodotoke i projekte: Bukovica, Đurička, Komarača, Bistrica, Murinska, Ljeviška, Trepačka, Slatina, Reževića rijeka i Crnja.
Za sada javni tragovi ukazuju da sporovi nisu koncentrisani u rukama jedne poslovne grupe, već najmanje tri odvojena centra – Krasnići Triangle General Contractors , Plava Hydro Power, zatim Radunović – Đikanović, Industriaimport – Industriaimpex – Elektrotehna, i treći Maksimović – Gordijan – Mašović, Hydra MNE, Igma Energy.
Formalni partner sa jedan odsto Fljorina Krasnićija u Plava Hydro Power bio je Pavić Perović preko svoje firme Gradnja d.o.o. Bijelo Polje. U registrima se pojavljuje još jedno povezano društvo pod nazivom „Gradnja“, gdje je vlasnik upravo Gradnja d.o.o. Bijelo Polje, a direktor je Boris Perović.
U slučaju Florima Krasnićija taj jedan odsto je interesantan zbog toga što se kod projekata mHE u Crnoj Gori često dešavalo da strani investitor uzme lokalnog partnera sa malim udjelom (1–5%) zbog lokalne logistike, građevinskih radova, poznavanja administrativnih procedura, učešća na tenderima i realizaciji projekta.
Pošto je Gradnja građevinska firma iz Bijelog Polja, njen ulazak sa 1 odsto udjela djeluje više kao lokalno-partnerski aranžman nego kao finansijski investitor.
Još jedan od zanimljivih dokumenata koji se pojavio u vezi sa Bistricom je taj da je javno objavljeno da je iza Hydro Bistrice stajala grupa investitora među kojima su bili češki biznismen Tomaš Hajek, kao i Vuk Rajković i Željko Đuranović preko firme Sinergy.
Portal RTCG je više puta pisao o tome da poslovi izgradnje i gazdovanja malim hidroelektranama na sjeveru Crne Gore predstavljaju najlakšu dobit za vlasnike, dok lokalno stanovništvo na čijim teritorijama su male hidrolektrane izgrađene nema nikakve koristi.
Kada se radi o Gornjem Polimlju, osim Fljorina Krasnićija čija advokatica Ana Kolarević traži 28 miliona eura, nije zanemarljiv ni zahtjev grupacije kompanija oko Murinske rijeke, koji zbog raskida koncesija, povraćaja depozita i izgubljene dobiti zahtijevaju odštetu od oko devet miliona eura.
Komentari