Prve godine nakon obnove nezavisnosti obilježio je snažan ekonomski zamah. Došle su potom godine globalne ekonomske krize, period stagnacije, ali i oporavka, a najveći udar i pad ekonomije zabilježen je tokom pandemije korona virusa 2020. Ono što je od referenduma do danas ostala jedna od glavnih karakteristika ekonomije je rast zaduživanja.
Ekonomske stručnjake ne brine visina javnog duga koliko to na šta smo potrošili pozajmljeni novac.
„Naš javni dug nije toliko visok, a ono što će vas možda iznenaditi, javni dug Crne Gore je niži nego u većini zemalja eurozone. Nije problem da se zadužujete. Vi imate gradnju auto-puta koja je, znači, klasično razvojno finansiranje, a imate i godine kada su rasle plate mnogo brže od produktivnosti, pa taj rast plata i penzija niste mogli da isplatite iz realnih prihoda, pa ste ih finansirali dijelom iz zaduživanja“, objašnjava profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu Nikola Fabris.
Osim izgradnje infrastrukture, prije svega auto-puta i brzih saobraćajnica posljednjih godina pokrenut je i razvoj energetskih i komunalnih projekata. A, od članstva u Nato-u bilježi se i veći priliv stranih investicija naročito u turizmu, pa su izgrađeni turistički kompleksi po kojima je Crna Gora postala međunarodno poznata. Najveći dobitnik nezavisnosti je, ipak, tržište nekretnina koje je postalo magnet za strani kapital ali i otvorilo dilemu – koliko ulaganja u nekretnine utiču na razvoj ekonomije.
„Nije to loše, ali mi imamo i drugih sektora, drugih oblasti gdje bi te direktne strane investicije mogle da idu, negdje u proizvodnju,energetiku, turizam. I ukoliko Crna Gora iskoristi sve ove benefite o kojima smo prethodno govorili i učenje o Evropskoj uniji i ostalo, i pogotovo izgradnjom dobre saobraćajne infrastrukture, sigurno je da će te investicije biti i dalje prisutne“, kaže Mile Gujić iz Privredne komore.
Da bi investitori strani, ali i domaći svoj novac ulagali, Crnoj Gori neophodan je predvidljiv poslovni ambijent, jasna
pravila i stroga primjena zakona. Na tom polju za proteklih 20 godina moglo se uraditi mnogo više.
„Propuštena je šansa da imamo efikasniju administraciju koja ide u korist privrede, u korist privrede i u korist građana. Ono što je loše za ovih 20 godina to je da, ipak, imamo ozbiljan trgovinski deficit, da smo postali još više uvozno zavisna destinacija. Cijenim da za 20 godina je moglo da se uradi više kada je u pitanju domaća proizvodnja“, smatra Budimir Raičković iz Asocijacije menadžera.
A, to je tvrde naši sagovornici nedopustivo za geografski malu državu s velikim prirodnim resursima. Zato nije ni čudo, kako kažu, što za proteklih 20 godina Crna Gora nije uspjela da ostvari ravnomjeran regionalni razvoj i što je evidentan rast plata i penzija pojela inflacija. Tek kada iskoristimo sve potencijale uz članstvo u Uniji za očekivati je i da će građani živjeti mnogo bolje, a mladi ostati ovdje da grade svoju budućnost.
