Predmetnom revizijom rukovodio je nadležni Kolegijum DRI u sastavu Branislav Radulović (rukovodilac Kolegijuma) i Siniša Čađenović (član Kolegijuma).
“Revizijom je utvrđeno da sistem planiranja, koordinacije i praćenja mjera za prevenciju i suzbijanje vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori u periodu 2017–2025. godine nije bio uspostavljen na funkcionalan i održiv način, te nije obezbijedio kontinuitet, efikasnost i mjerljive rezultate. Sistem prevencije vršnjačkog nasilja nije zasnovan na pouzdanim podacima, jasno definisanim i mjerljivim indikatorima, niti na kontinuiranom monitoringu”, istakli su.
Iako se, kako kažu, značajan broj aktivnosti i programa sprovodi, njihov efekat nije moguće pouzdano ocijeniti, a dostupni podaci ukazuju da vršnjačko nasilje nije smanjeno.
“Nedostatak koordinisanog sistema praćenja, evaluacije i izvještavanja značajno ograničava efikasnost javne politike u ovoj oblasti. Prema podacima iz istraživanja Zavoda za školstvo za školsku 2022/2023. godinu, 43 odsto djece svjedočilo je nasilju, 17 odsto su bile žrtve, a 6,7 odsto nasilnici. Podaci pokazuju da 37 odsto đaka i dalje ne zna kako da adekvatno reaguje na nasilje, a 32 odsto njih nema slobodu da se obrati svakom nastavniku škole kada im je potrebna pomoć. Kroz informacioni sistem obrazovanja (MEIS) evidentirano je za četiri školske godine (2021/22-2024/25) ukupno 605 slučajeva vršnjačkog nasilja”, naglašavaju.
Iako je u posmatranom periodu donijeto više strateških i operativnih dokumenata sa velikim brojem planiranih aktivnosti, nakon isteka Strategije za prevenciju i zaštitu djece od nasilja 2017–2021 i Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja 2019–2021, došlo je do prekida u strateškom planiranju u periodu 2022–2025. godine.
Kao privremena rješenja, kako pojašnjavaju, usvajani su kratkoročni akcioni planovi i setovi mjera, ali bez međusobne usklađenosti i jasnog kontinuiteta.
“Preduzimane su mjere za jačanje kapaciteta institucija za suzbijanje vršnjačkog nasilja, pa su tako u svim školama formirani timovi za prevenciju nasilja i vandalizma. U 2025/2026 godini broj pedagoga je porastao sa 154 na 183, psihologa sa 91 na 120, a u školskoj 2025/26 po prvi put su angažovana četiri socijalna radnika. Strategija za prevenciju i zaštitu djece od nasilja 2025–2029 prepoznaje vršnjačko nasilje kao problem u porastu, ali ne sadrži sveobuhvatnu analizu ovog fenomena, niti podatke o efektima prethodnih mjera”, ukazuju.
Nedostatak informacija o efikasnosti programa prevencije i izostanak indikatora učinka iz prethodnog perioda, ograničavaju mogućnost planiranja ciljanih i djelotvornih mjera.
“Indikatori definisani za praćenje nasilja nad djecom nijesu dovoljno precizni i ne omogućavaju izdvojeno praćenje vršnjačkog nasilja, dok sistem prikupljanja podataka nije stabilan niti omogućava redovno praćenje i pravovremeno donošenje odluka. U oblasti edukacije, u periodu 2017-2025. godine sproveden je značajan broj aktivnosti, ali nije uspostavljen sistem za praćenje njihovih efekata”, dodaju.
Podaci se, kako navode, uglavnom odnose na realizaciju aktivnosti, bez procjene njihovog uticaja na ponašanje i smanjenje nasilja.
“Istraživanja ukazuju na nedovoljno razvijene kapacitete za prepoznavanje i reagovanje na nasilje, kao i na ograničenu informisanost učenika o načinima zaštite. Analiza Zavoda za školstvo (2025) ukazuje na to da škole koje ne evidentiraju nasilje najčešće ne sprovode ni preventivne aktivnosti. U školskoj 2022/2023. godini svega 11,5 odsto škola (16 od 138) je sprovelo ankete o nasilju, ali bez dubinske analize faktora rizika. Iako je Zavod za školstvo dostavio školama standardizovani Olweusov upitnik , nijedna škola ga nije koristila. Istraživanje je pokazalo da 29,4 odsto nastavnika ne prepoznaje određena ponašanja (poput povlačenja za kosu ili štipanja) kao oblike nasilja, iako svi anketirani nastavnici tvrde da znaju kako da prepoznaju nasilje u teoriji”, kazali su.
Prosvjetna inspekcija je u 2024/2025. godini u 38 odsto slučajeva (10 od 26 prijava) utvrdila nepravilnosti u poštovanju Uputstva školama – Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja i vandalizma, što ukazuje na to da škole ne prate uvijek propisane protokole.
“Normativni okvir nije unapređivan na sistemski i pravovremen način, a planirane analize zakonodavstva nijesu sprovedene, što je dovelo do kašnjenja u izmjenama propisa i nedostatka integrisanog pristupa. U periodu 2017-2023. godine realizovano je više kampanja visokog profila koje su bile geografski disperzovane i multimedijalne. Međutim, kampanje usmjerene na borbu protiv vršnjačkog nasilja i vandalizma, iako veoma značajna preventivna mjera, nijesu sprovođene u periodu 2024-2025. godine”, istakli su.
Prema njihovim riječima, u prvoj godini sprovođenja Strategije 2025–2029 nije ostvaren značajan napredak, jer veliki broj aktivnosti nije realizovan (34,28) ili je djelimično realizovan (48,57 odsto), dok izvještaj ne sadrži podatke o efektima niti omogućava procjenu doprinosa mjera smanjenju nasilja.
“Realizovane aktivnosti uglavnom su edukativnog karaktera, bez jasne povezanosti sa mjerljivim rezultatima u smanjenju nasilja. Ukupno posmatrano, sistem upravljanja i koordinacije mjera karakteriše fragmentiran pristup, nedostatak jasne odgovornosti i nefunkcionalan sistem monitoringa i izvještavanja, zbog čega nije moguće pouzdano ocijeniti efikasnost sprovedenih aktivnosti niti obezbijediti adekvatan osnov za unapređenje politika u oblasti prevencije i suzbijanja vršnjačkog nasilja”, jasni su oni.
U cilju unaprjeđenja sistema upravljanja i djelotvornosti mjera za prevenciju i suzbijanje vršnjačkog nasilja DRI je subjektima revizije dala 10 preporuka.
“Ključne preporuke revizije usmjerene su na uspostavljanje funkcionalnog sistema praćenja i mjerenja rezultata u oblasti vršnjačkog nasilja. Neophodno je uspostaviti obavezujući i kontinuiran sistem monitoringa i izvještavanja koji će obezbijediti redovno prikupljanje i analizu podataka, uz fokus na ostvarene rezultate, a ne samo realizovane aktivnosti. Istovremeno, potrebno je unaprijediti postojeći set indikatora kroz uvođenje specifičnih, mjerljivih pokazatelja koji se odnose isključivo na vršnjačko nasilje i omogućavaju praćenje promjena na godišnjem nivou”, naglašeno je.
Kako zaključuju, preporučuje se uspostavljanje jedinstvenog i koordinisanog sistema prikupljanja i objedinjavanja podataka iz svih relevantnih sektora (obrazovanje, socijalna zaštita, policija i zdravstvo), kako bi se obezbijedila pouzdana osnova za procjenu efekata mjera i donošenje budućih politika zasnovanih na dokazima.










Komentari