Stanovnici ovih krajeva smatraju da se i preko proizvoda od srijemuše i drugih tradicionalnih šumskih biljaka i plodova može doći do oživljavanja sela u Andrijevici i usporavanja pa i zaustavljanja izraženog iseljavanja lokalnog stanovništva.
“Poznato je da naš kraj obiluje različitim vrstama ljekovitog bilja, kao i mnoštvom šumskih plodova. Tu se svakako izdvaja ljekovita biljka srijemuša, poznata u narodu kao divlji bijeli luk, koja u izobilju raste ispod Komova i koja je pogodna za spremanje različitih jela i napitaka. Zato od nadležnih zahtijevamo da osmisle projekat koji bi podrazumijevao izgradnju objekta u Konjusima u kom bi se vršio otkup i prerada svih šumskih plodova, kao i edukacija ljudi koji bi se bavili tim poslovima” – poručuju mještani.
Prema njihovim riječima taj objekat bi bio od velike koristi za lokalno stanovništvo jer su ljekovito bilje i šumski plodovi interesantni i za domaće i za inostrano tržište, a nedovoljno su iskorišteni potencijali andrijevičkog kraja.
Profesor kulinarstva Manojlo Vojvodić, koji je i glavni inicijator održavanja manifestacije „Dani srijemuše“ ističe da je biljka srijemuša čudo prirode koje zaslužuje posebnu cijenu.
“Srijemuša je jedna jedinstvena biljka za koju ni sami nijesmo svjesni koliko je vrijedna. Ja vam kao kuvar mogu reći da od srijemuše možemo pripremati na stotine jela. Ona je toliko izdašna kada su u pitanju domaći specijaliteti da joj svi zajedno moramo posvetiti veliku pažnju. Zato me raduje što je srijemuša minulih godina okupljala brojne posjetioce, što je retkost u našim krajevima. Neka tako bude i u narednom periodu kako bismo davali puni doprinos oživljavanju sela ispod Komova” – kaže Vojvodić.
Manifestacija pod nazivom „Dani srijemuše“ već godinama se u početkom maja održava u Avanturistikom centu „Mojan“ ispod samih Komova.
Radi se o svojevrsnoj smotri proizvoda od srijemuše koja, privlačeći brojne goste, zbog svoje atraktivnosti dobija veliki publicitet. Mještani ukazuju da je i to potvrda da se mora raditi na punoj valorizaciji onoga što je priroda podarila ovim krajevima.
“Srijemuša, kao blagorodna biljka, već godinama nas okuplja ovdje ispod Komova, kako bismo zajednički uvidjeli da specijaliteti od srijemuše mogu da predstavljaju pravi brend ovoga kraja. Prethodne manifestacije su nas uvjerile da srijemuša može na pravi način da upotpuni turističku ponudi naše opštine i čitavog sjevera Crne Gore i da se kao takva nađe na probirljivim trpezama, koje ištu zdravu domaću hranu. To je dokaz da se ljekovitom bilju u ovom kraju mora pridavati dužna pažnja, jer ono u današnjem svijetu ima posebnu cijenu” – ističe mještanka Vera Ćirić i dodaje da se ne smije dozvoliti da sela ispod Komova sve više propadaju.
Ona smatra da je bilo dosta praznih priča i lažnih aplauza za one koji nijesu uradili ništa za ovaj kraj.
“Krajnje je vrijeme da shvatimo da naša sela ne smiju biti katuni u kojima se živi samo od proljeća do jeseni. Nama treba konkretna pomoć u vidu otvaranja pogona za preradu ljekovitog bilja” – kaže Ćirić.
Na sjeveru Crne Gore postoji ogroman potencijal u šumskim darovima prirode, ali je veliki dio tog potencijala i dalje nedovoljno iskorišten ili se koristi na vrlo zanemarljivom nivou.
Kada se radi o srijemušu (divlji bijeli luk), pečurkama, borovnici, kleki, ljekovitom bilju, medu iz planinskih područja i drugim šumskim proizvodima, problem je u tome što se rijetko pretvaraju u proizvode veće vrijednosti.
Bjelasica, Komovi, Prokletije ili Durmitor predstavljaju takozvani “zeleni rudnik”, ali se ali se iskorištavanje tog resursa najviše završava na branju i prodaji kod otkupljivača, i na taj način prirodno bogatsvo sa naših planina preko trgovaca obično završava u izvozu.
Danas tržište traži autentične, lokalne i zdrave proizvode, a srijemuš je odličan primjer. U mnogim evropskim zemljama divlji bijeli luk je premium sastojak u gastronomiji. Kod nas se još uglavnom vidi kao sezonska salata.
Mještani Andrijevice koji su edukovani u toj oblasti to znaju i ukazuju da resurs postoji, ali sistem za njegov puni razvoj nije dovoljno izgrađen. Zato i smatraju da bi razvojem malih radionica za preradu, što je i smisao njihove inicijative, šumski darovi mogli postati ozbiljan izvor prihoda, a ne samo dodatna sezonska zarada ili jednodnevna turistička manifestacija.
