Bukovica je seosko područje udaljeno oko 60km od Pljevalja. U tom dijelu Crne Gore, između 1992. i 1995. godine sprovedeno je etničko čišćenje: raseljena su 24 sela, a oko 90 porodica sa približno 270 članova je protjerano ili izbjeglo. Ubijeno je šest civila, dvije osobe su izvršile samoubistvo zbog posljedica torture, 11 je oteto i odvedeno u zatvor u Čajniče, dok je blizu 70 civila bilo izloženo fizičkoj torturi.
„Ono što ne ide u prilog rješavanju slučaja Bukovice, nažalost, jeste faktor vremena. Odlaganje istraga i sudskih postupaka u velikoj mjeri otežava prikupljanje dokaza, slabi dokazni materijal i dodatno komplikuje sudski proces“, istakao je aktivista Emir Pilav, koji je vodio vebinar. On je ukazao i da zbog protoka vremena, kojem je doprinijelo i predugo odlaganje postupaka, mnogi ključni svjedoci više nijesu živi, što otežava ostvarivanje pravde za žrtve.
Govoreći o važnosti potpunog rasvjetljavanja zločina u Bukovici, Pilav je naglasio da je, pored utvrđivanja izvršilaca, neophodno utvrditi i širu odgovornost, uključujući komandnu i političku. „Bukovica, kao ni ostali ratni zločini počinjeni na teritoriji Crne Gore, ne smije biti procesuirana tako da se ostavlja prostor da se neko izuzme, odnosno „spasi“. Kroz svjedočenja, zapise i materijal, kojeg ima itekako mnogo, moraju se procesuirati svi koji su odgovorni za ovaj zločin“, kazao je Pilav, dodajući da dodatnu nepravdu predstavlja činjenica da se mnogi koji se dovode u vezu sa ovim zločinima i danas slobodno kreću, a pojedini se čak javno oglašavaju na društvenim mrežama, što, kako je naveo, predstavlja dodatno ponižavanje žrtava Bukovice i njihovih porodica.
U osvrtu na odgovornost institucija, Pilav je ocijenio da ona mora biti dosljedna i adekvatna, te da se ne može svesti samo na pitanje ko je kriv, već i na pitanje šta je propušteno da se uradi i šta danas mora biti preduzeto. Podsjetio je da aktivnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), koje se odnose na donošenje plana postupanja, kao i izmjene Zakona o krivičnom postupku kojima se omogućava korišćenje dokaza pribavljenih pred Haškim tribunalom i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom, predstavljaju važan korak, iako dolaze sa zakašnjenjem. „Suština je da odgovornost institucija nije samo retrospektivna – ona je i sadašnja. Ono što danas urade ili ne urade u vezi sa Bukovicom biće mjera njihove stvarne posvećenosti pravdi i vladavini prava“, zaključio je Pilav.
„Starije generacije često nijesu spremne da preispitaju i priznaju greške svoje generacije, dok mladi o tom periodu znaju veoma malo, a i to znanje je često fragmentisano i oblikovano kroz subjektivne narative. Dodatni problem predstavlja činjenica da je veliki broj mladih, ne samo u Pljevljima, uključen u političke partije, gdje se ove teme često instrumentalizuju u skladu sa partijskim interesima,“ istakli su učesnici i učesnice tokom diskusije, apostrofirajući generacijski jaz u odnosu prema devedesetim godinama prošlog vijeka.
Takođe, učesnici i učesnicu su izrazili skepsu u vezi sa spremnošću vladajućih struktura za suočavanje sa prošlošću, objašnjavajući to strahom političkih struktura od gubitaka – podrške, funkcija ili uticaja. „Iako se povremeno, najčešće od strane opozicije, ova pitanja otvaraju, to je uglavnom u kontekstu obilježavanja godišnjica ili određenih političkih trenutaka, što ostavlja prostor za sumnju da se tema koristi za prikupljanje političkih poena i manipulaciju javnosti, umjesto za iskreno suočavanje sa prošlošću“, kazao je Pilav.
Uprkos svim izazovima, učesnici i učesnice su saglasni da ne treba odustajati, jer je suočavanje sa prošlošću neophodno ne samo radi ostvarenja ciljeva tranzicione pravde, već i izgradnje stabilne budućnosti.
„Ovaj vebinar predstavlja praktičnu nadogradnju CGO priručnika „Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa“, omogućavajući dublju analizu i diskusiju o sudskim presudama koje su dostupne u publikaciji „Proces suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori: Slučaj “Bukovica”, kazali su u saopštenju.
Cilj serije vebinara je da zainteresovanoj javnosti omogući pristup provjerenim i verifikovanim informacijama o ratnim zločinima, kroz analizu sudskih presuda, relevantnih dokaza, svjedočanstava i uloge institucija. Naredni vebinar vodiće istoričar i publicista Edin Smailović, 6. aprila 2026. godine, a biće posvećen slučaju „Porodice Klapuh“.
Serija vebinara realizuje se u okviru CGO projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde“, kroz regionalni program “Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji je finansiran od strane Evropske unije, a koji sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Stavovi izneseni na ovom vebinaru predstavljaju stavove autora i govornika i ne odražavaju nužno stavove CGO-a, EU-a ili UNDP-a, niti se mogu smatrati njihovim zvaničnim stavovima.
