„Arhitektonski fakultet predstavljao je pravi izbor za mene i često ponavljam da, kada bih ponovo birala, isto bih sve uradila“, kazala je Pavićević, povodom nagrade koju joj je na svečanosti u Rektoratu uručio rektor UCG prof. dr Vladimir Božović.
Pavićević je rođena u Podgorici, gdje je završila Srednju građevinsko-geodetsku školu „Inž. Marko Radević“ kao đak generacije. Ljubav prema umjetnosti i crtanju razvila je još u djetinjstvu, dok joj je srednjoškolsko obrazovanje dodatno učvrstilo interesovanje za arhitekturu i želju za daljim usavršavanjem u toj oblasti.
„Tokom ove godine započela sam i rad u praksi u arhitektonskom birou gdje sam sigurna da ću dalje napredovati i nastaviti svoje stručno usavršavanje“, kazala je ona.
Govoreći o studijama, navodi da Arhitektonski fakultet nosi brojne izazove i zahtijeva kontinuirano zalaganje tokom cijelog semestra, ali da se svaki trud isplati kroz završne projekte.
„Svaki projekat i zadatak zahtijeva velika zalaganja i ažurnost, ali se svaki trud isplati kada na kraju semestra vidimo finalne radove i projekte koji nose naš pečat“, navela je Pavićević, dodajući da je upravo kroz taj proces naučila da cijeni sopstveni rad i napredak.
Studije arhitekture, kako ističe, naučile su je timskom radu, formiranju ličnog stava i kritičkom razmišljanju, a posebnu vrijednost vidi u završnim prezentacijama projekata.
„Finalne prezentacije projekata su te koje ostavljaju najviše utiska na mene, jer učim da prihvatim i kritiku i pohvalu i sve to iskoristim kako bih što više napredovala“, kazala je Pavićević.
Kao svoj najveći uspjeh izdvaja upravo nagradu Univerziteta Crne Gore za najbolje studente, dok posebno ističe i prvu nagradu osvojenu u saradnji sa koleginicom Ivom Blagojević za projekat Administrativne zgrade u funkciji Medicinskog fakulteta, realizovan u okviru predmeta Arhitektonsko projektovanje 3, pod mentorstvom profesorice Slavice Stamatović–Vučković.
Sa svojim projektima učestvovala je na brojnim izložbama koje Arhitektonski fakultet organizuje u saradnji sa različitim institucijama. “ Profesori se trude da naš rad prikažu široj javnosti i dodatno nas motivišu da plasiramo naš rad na državnu, ali i širu arhitektonsku scenu“.
Budućim studentima Aleksadra poručuje da budu istrajni: „Ne treba odustajati i važno je uživati u procesu stvaranja, jer upravo mi, buduće mlade arhitekte, imamo zadatak da mijenjamo i unapređujemo vrijednost arhitekture u našoj zemlji“.
