MANS: Odgovor VDT-a u vezi sa aferom“Telekom“ zabrinjava

Kako su saopštili iz MANS-a, umjesto da objasni zbog čega javnosti ne može biti dostavljen dokument koji se odnosi na zahtjev za zaštitu zakonitosti u predmetu Telekom, VDT se upustilo u procjenu da li je podnosiocu zahtjeva ta informacija uopšte potrebna i da li je neophodna za javnu debatu.

„Takav pristup nije predviđen Zakonom o slobodnom pristupu informacijama i predstavlja opasan presedan, posebno kada dolazi od institucije koja bi trebalo da bude garant zakonitosti“, navodi se u saopštenju.

Posebno ih, kako kažu, zabrinjava činjenica da se ovakvo obrazloženje pojavljuje upravo u predmetu Telekom, koji je već dvije decenije sinonim za nekažnjenu visoku korupciju i jedan od najtežih testova za crnogorsko pravosuđe.

“ U slučaju koji je toliko dugo opterećen sumnjama u političke i institucionalne uticaje, javni interes za svaku odluku tužilaštva ne može biti predmet proizvoljne procjene bilo kojeg državnog organa, pa ni Vrhovnog državnog tužioca“, kažu iz MANS-a.

Kako su naveli, Vrhovni državni tužilac bi morao biti prvi koji će insistirati na maksimalnoj transparentnosti kada su u pitanju odluke koje utiču na predmete od izuzetnog javnog značaja. Umjesto toga, javnosti se šalje poruka da tužilaštvo smatra da može odlučivati koje informacije građani treba da dobiju, a koje ne, na osnovu sopstvene procjene njihovih potreba i interesa.

„Takav odnos je posebno problematičan u trenutku kada se od pravosuđa očekuje da obnovi povjerenje građana nakon brojnih afera, propalih postupaka i slučajeva koji su godinama bili van domašaja pravde. Povjerenje se ne može graditi zatvaranjem informacija i paternalističkim odnosom prema javnosti, već otvorenošću, odgovornošću i spremnošću da se objasni svaka odluka koja se donosi u ime građana“, navodi se u reagovanju.

„Ako Vrhovno državno tužilaštvo smatra da javnost nema potrebu da zna kako i zašto postupa u slučaju Telekom, onda se postavlja pitanje da li uopšte razumije značaj tog predmeta za povjerenje građana u vladavinu prava i spremnost države da se obračuna sa visokom korupcijom. Takav stav više liči na pokušaj zaštite institucije od javne kontrole nego na zaštitu javnog interesa“, zaključili su.