Gdje smo sad, braćo moja, Crnogorci?!

Piše: prof. dr Dragan Koprivica


Da se ne bismo opet previše busali u prsa, i izazivali nove modrice, pozivam sve nas da se dokažemo na djelu, i pomognemo ljudima u nevolji, i da baš mi, Crnogorci, Srbi i ostali, pomognemo u obnovi kuće Balića čak više nego njihovi sunarodnici.
Mislim da bi to bila pobjeda istinske Crne Gore, one Marka Miljanova, pa uradimo ovaj čin dobre volje prema familiji koja prolazi Golgotu.
A ako neko ironično, jer mi, Crnogorci, volimo ironiju, posebno kad treba nešto preskočiti, pripita: „A što onda ti, Koprivica, kao fin primjer, prvi ne uplatiš neku humanitarnu sumu, pa onda prozivaš ostale?“, odgovaram da sam danas na žiro-račun porodice Balić kod Prve banke uplatio sedamsto eura. Od mene, kao penzionera, mislim da je korektno, a bolji i viši nek uplate bolje i više.
Vjerujem da su krenule, ali i da će krenuti nove uplate da ta porodica, koju ne poznajem lično, osjeti dušu Crne Gore, i da nije sama u ovom trenutku na temeljima izgorjelog porodičnog doma.
A zamislimo koji bi to čojski i sojski primjer bio kad bi se, recimo, Nikšić, kao grad, proglašen za evropsku prestonicu kulture, uključio u pomoć ovoj familiji. Ili Cetinje, kao naš najcrnogorskiji grad, da pomogne porodici druge vjere i nacije! To bi upravo bio primjer montanjarske, najljepše Crne Gore o kojoj oduvijek sanjamo, i u koju vjerujemo kao u našu najveću svetinju.