Ističe da su se podjele reprodukovale nakon referenduma 2006. godine i da je suludo bilo postavljati da su na jednoj strani snage dobra, a na drugoj strane zla.
„Strane zla su bili oni koji su glasali za zajedničku državu i to se nije krilo od države. Imali smo težak rečnik, snage destrukcija. Da je bilo takvih i pet odsto, nisu zasluživali da se diskvalifikuju tako teškim odredbama, a možemo zamisliti ako je to bilo pola Crne Gore i kakva je to bila greška. To je bilo neprihvatljivo, jer je proizvelo posljedice i proizvodi ih do današnjeg dana“, smatra Lekić.
Lekićev slogan u predizbornoj kampanji 2013. godine bio je „Patriotizam je očistiti državu od mafije“, a glavna poruka bila je „Jednako poštujemo i one koji su bili za suverenu državu i one koji su se borili za opstanak zajednice, jer su i jedni i drugi željeli dobro Crnoj Gori“.
„Stvarno mislim da su i jedni i drugi mislili dobro Crnoj Gori. Kada su referendumi u Kvibeku ili Škotskoj, nema te retorike, a ovdje se radi o jednom primitivnom, neprihvatljivom i necivilizovanom tretiranju građana na ove ili one. Ostao je trag mog pokušaja i zadovoljan sam da se moja rečenica i poruka zapamtila. Danas živimo posljedice drugog pristupa“, istakao je Lekić.
Ističe da smo imali „komplikovanu federaciju“, pa i da su odnosi bili idealni kod elite i građana.
Komentarišući parolu „privatna država“, Lekić navodi da u ovakvim danima treba praviti rekapitulaciju određenih perioda, kako bi se vidio kakav je hod Crne Gore i njen kontinuitet.
Navodi da zbog svega što se dešavalo nije postao Srbin, ali je bio protiv kampanje „antisrpstva“ u Crnoj Gori i da je uvijek težio da se pronađe mjera i suživot.
„Vlada Đukanovića predlagala trobojku bez grba“
Lekić je predlagao da crnogorska zastava bude trobojka sa grbom Petrovića, koja je bila u upotrebi nakon proglašenja Kraljevine Crne Gore, a danas je, sticajem okolnosti, vrlo popularna.
„Zbog toga su mi spočitavali i mislio sam da ću otići iz Vlade tog momenta. Vlada Đukanovića, čiji sam bio član, kao nestranačka ličnost, je izašla sa predlogom zastave. Predložili su da bude trobojka bez ikakvog obilježja i nije se mnogo razlikovala od zastave Srbije. Govorilo se da bude plavetna, što meni nije bilo prihvatljivo. Na Vladi sam rekao da ne treba to da radimo, a da bi bila prihvatljiva sa aplikacijom grba. To je odbijeno. Nakon toga je održana Skupština Crne Gore, gdje je Vlada predložila tu zastavu. Zamolio sam poslanike da glasaju protiv predloga Vlade, čiji sam član. To je bio veliki gaf, ali sam to svjesno uradio. Ostala je zastava koja je bila, ali se nakon toga otišlo u drugu krajnost. Nametnuti simboli su, takođe, proizveli posljedice koje živimo. Mnogi su bili nezadovoljni tim rješenjem, kao i drugim rješenjem koje se pojavilo, a koje je nametnuto. Nijedno nije bilo demokratski donijeto“, istakao je Lekić.
Danas, kako kaže, imamo situaciju da roditelji djece pred svadbu pregovaraju sa kojom će ići zastavom i muzikom.
„Likvidacija Jovanovića tragedija i bruka koju nosimo i živimo“
Lekić navodi da nije poznavao Duška Jovanovića, ali da je rado prihvatio njegov poziv da se vide, u periodu dok je radio u Rimu. Ističe da je bio zgrožen kada je nešto kasnije ubijen, te da ta težina Crne Gore ostaje.
„Neke stvari ostaju teške i mračne, a to je ta tragedija koju nosimo i živimo. To je bruka koju ima Crna Gora“, kazao je Lekić.
Prije nekoliko dana, Milo Đukanović, koji je u vrijeme ubistva Jovanovića bio premijer Crne Gore, insinuirao je da iza ubistva Jovanovića stoji ona strana koja je bila protiv nezavisnosti Crne Gore. Đukanović je rekao: „Moja je pretpostavka bila da je u susret crnogorskoj nezavisnosti, protiv koje su oni bili svim srcem, za njih bilo veoma važno da kreiraju određene događaje koji će produbiti nepovjerenje međunarodne javnosti prema crnogorskom državnom kapacitetu. U nekom trenutku je Duško Jovanović za njih bio važniji mrtav, nego živ“.
Na pitanje voditelja emisije i podsjećanja na izjavu Đukanovića nekoliko godina nakon ubistva, da Lekić zna ko je ubio Duška Jovanovića i da je taj bio poslodavac i Lekića i Jovanovića, kao i da je to isti onaj koji je „nosio politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića“, Lekić je naveo da je to mogao da kaže samo neko ko je u delirijumu i strahu.
„Zašto mi onda nije spojio i ubistvo Pukanića, jer su to sve vezane stvari. Riječ je o istoj materiji – šverca duvana, što ovdje i svi misle. Dan je samo prenosio tekstove, što je potpuno legitimno, i zbog toga je bio kažnjavan. Mislim da je izjava Đukanovića data u vrijeme predizborne kampanje i nije slučajno da je tada izrečena takva nebuloza. Izvjesno je da je sve poteklo iz ovdašnje kuhinje, političke i kriminalne udružene, i da su oni likvidirali Jovanovića“, kazao je Lekić.
„Potreban zaokret u vođenju države“
Crna Gora, kako ističe, ni danas nema utemeljen magistralni put, uz teško nasljeđe i nesposobnost da se „uhvatimo ukoštac sa suštinskim problemima“.
Na pitanje da li je moguće pomirenje i ujedinjenje u Crnoj Gori, Lekić navodi da je potreban zaokret u vođenju države kako bismo uspjeli da vratimo povezanost.
„Crna Gora ima šansu da uhvati korak modernog života, vrati neke vrijednosti i istorijsku svijest, koja je pozitivna i nije svađalačka. U 19. vijeku, kada je Crna Gora napravila najveće iskorake pod Petrovićima, problem srpsko-crnogorski nije postojao, kao svađa. Mislim da to kod normalnog čovjeka nije konfliktno. Pomirenje je moguće ukoliko se bude na visini u vođenju države, sa jednom suptilnijom politikom, a ove etnofederalizacije i etničke aspiracije nekako zaustavimo, pa bilo to i sa materijom krivičnog karaktera“, naveo je Lekić.
