Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti:
Profesore Vukoviću — pali ste!
Pali ste, profesore. Neki ispiti se polažu više puta u životu, a neki samo jednom — ako to nijeste znali.
Nijeste pali na teretani, asfaltu ili politici. Toga je bilo i biće u svakoj vlasti.
Pali ste na ispitu vaspitanja, poštovanja i ljudskog dostojanstva, profesore. Na tom ispitu popravnog nema.
Ako je razlog vaše prepiske mržnja zbog gubitka na izborima, onda ste pali još jednom. Život su pobjede i porazi, kao i politika — vi to dobro znate. Intelektualac i pobjede i poraze doživljava tišinom, jer zna da je sve smjenjivo i prolazno.
Zašto majke, profesore?
Ćute one na vašu nečasnu psovku, ničim zasluženu, kao što su ćutale i kroz istoriju — praštajući i učenom i neznavenom. I vi i ja znamo da su uvijek bile stub porodice i Crne Gore.
Nije pristojno, ali reagujem i zbog moje pokojne majke, jer vam je opraštala kada ste, kao vlast, njenu djecu više puta privodili na informativne razgovore. Bože moj — samo zato što drugačije misle i cijene slobodu.
Blaženopočivši mitropolit vama i ljudima iz vašeg okruženja za života je više puta opraštao. Sve pod onom: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine.“
Već počinjem da sumnjam u intelekt na ovim prostorima kada kolega ljekar, iz vaše stranke, koji je položio zakletvu da brine o pacijentu, „lajkuje“ vijest o smrti jednog mitropolita, prema navodima medija.
I danas se molim da takav monstrum ne postoji u zdravstvenom sistemu Crne Gore.
Od juče čekam reakciju pratilaca i kritičara govora mržnje. Apsolutna tišina.
Zašto ćute glasnogovornici NVO sektora?
Uvijek sam vjerovao da oni, u svojoj suštini, teže zdravijem, boljem i pravednijem društvu. Od njih — ni slova, ni riječi.
Kako ćete pred studente, profesore? One druge, pošto ih očigledno dijelite. Kako da im govorite o slobodi govora kada ste javno pali na moralnom imperativu ovog prostora?
Molim se da danas, pet godina nakon smjene vlasti, shvatate da se nije dogodio scenario mraka koji ste najavljivali kao gradonačelnik svih građana. Niko nije ukrao Crnu Goru, niti je prodao. Slobodno se govori, traktori su ugašeni, a standard građana je bolji — priznaćete.
Vaša prepiska je, valjda, doprinos pomirenju u Crnoj Gori, čemu teži većina građana. Pošto ste intelektualac, vjerovatno je i ovakav način komunikacije doprinos evropskom putu i zajednici evropskih naroda.
Izvinjenje tražim, profesore. Javno.
Ne meni. Ljekar sam i moram razumjeti ljudska stanja, pa i ona sužene svijesti.
Majkama, profesore. Njima dugujete izvinjenje — iako ga ne traže. I preminulim, i sadašnjim, i budućim.
Strpljiv sam i čekam izvinjenje majkama — radi spasa vaše duše, profesore.
Jer diplomu i intelekt ste već izgubili.
