Reagovanje Ombudsmana prenosimo integralno:
Sloboda izražavanja i otvorena politička debata čine srž svakog demokratskog društva. Međutim, kada javni govor izgubi vezu sa pitanjima od javnog interesa i preraste u vrijeđanje, omalovažavanje i targetiranje pojedinaca po ličnom osnovu, tada više ne govorimo o demokratskoj razmjeni mišljenja, već o pojavi koja ozbiljno ugrožava društvenu toleranciju i kulturu dijaloga.
Nedavno smo objavili analizu sa poražavajućim podacima o zastupljenosti govora mržnje i drugim oblicima netolerantnog i uznemiravajućeg sadržaja na portalima i društvenim mrežama. Najčešća meta su ljudi koji učestvuju u parlamentarnom i javnom životu, iznose svoje stavove i na drugi način daju doprinos kritičkoj misli i slobodi javne debate. Nepojmljivo je da se zbog takvog angažovanja bilo ko osjeća ugroženim i da se obeshrabuje da i dalje koristi pravo obraćanja javnosti kao legitimno, Ustavom i zakonom zaštićeno pravo.
Sa druge strane sloboda izražavanja je takođe fundamentalno ljudsko pravo, u granicama onoga što ne narušava javni poredak, ugrožava javni red i mir, remeti društveni sklad i vrijeđa čast i ugled drugih.
Sve ove okolnosti upućuju da mora postojati objektivni pravni poredak koji će zaštiti i jedne i druge, uključujući i predstavnike medijske zajednice. Kada su u pitanju politički angažovane ličnosti, podsjećamo da smo u nedavnoj analizi etičkih normi u državnom i lokalnim parlamentima zaključili da se one ne koriste i pravila ne primjenjuju. Ovi standardi jednim dijelom ukazuju i na obavezu adekvatnog ponašanja unutar, ali i izvan prostorija u kojima parlamenti djeluju, odnosno ponašanje predstavnika naroda tokom i između zasijedanja. Pored ostalog etička pravila predviđaju da se predstavnici parlamentane vlasti u svom djelovanju moraju „učtivo, sa poštovanjem i bez diskriminacije, odnositi prema građanima/kama, kolegama/inicama, zaposlenima i medijima“. Kodeksi kažu i da oni neće podsticati niti pomagati druge izabrane predstavnika/ce, funkcionere/ke i zaposlene da prilikom vršenja svojih dužnosti krše pravila ponašanja uspostavljena kodeksom, te da će javno ukazati na sve slučajeve nezakonitog ponašanja ili ponašanja suprotnog pravilima i principima kodeksa.
Isto tako, izvjesno je da svojim javnim nastupima politički predstavnici naroda olako i nerijetko koriste ono što nije u skladu sa etičkim pravilima, te da na ove pojave ukazuju selektivno i pristrasno u odnosu prema političkim neistomišljenicima. Izvjesno je da oni imaju očigledan uticaj na kreiranje opšte javnosti, zbog čega je od suštinskog značaja jedinstven stav po pitanju osude neetičkog ponašanja ili podsticanja nasilja i netolerancije prema neistomišljenicima i predstavnicima drugih političkih opcija. Ako takva reakcija izostaje, sasvim je izvjesno da proizvodi nasilje, netoleranciju, agresiju i omalovažavanje izvan prostorija parlamenata, naročito u vremenu ozbiljnih političkih previranja i kriza u društvu, uključujući i predizborne procese koji u Crnoj Gori počinju znatno ranije od samog izbornog procesa, a ne završavaju praktično nikad. Ove pojave se reflektuju u javnosti na način što podstiču omalovažavanje poslanika i odbornika na ulici i drugim javnim mjestima, aktiviraju govor mržnje u internet prostoru, korišćenje ličnih i porodičnih prilika da se ponize ili uvrijede politički oponenti i konačno skreću pažnju od suštine problema o kojem se raspravlja.
Podsjećamo i na podatak da u posljednjih nekoliko godina nema praktično nijedne prijave zbog kršenja etičkih pravila po bilo kom osnovu, kao samoregulatornog okvira koji je predviđen i propisan od strane samih parlamenata. U tom kontekstu, podsjećamo i na značaj inicijativa koje imaju za cilj jačanje društvene kohezije i povjerenja među građanima, poput projekta „Zajedno za opšte dobro“, koji realizuju institucije sistema Ujedinjenih nacija u partnerstvu sa državnim institucijama. Suština takvih programa jeste upravo stvaranje prostora za dijalog, toleranciju, uvažavanje različitosti i odgovornu javnu komunikaciju. Atmosfera kontinuiranih uvreda, targetiranja i dehumanizacije političkih neistomišljenika predstavlja direktnu suprotnost tim vrijednostima i jedan je od uzroka narušene društvene kohezije. Za borbu protiv ovakvih pojava ćutanje ne može biti odgovor kao ni deklarativno zalaganje, već prevashodno insistiranje na poštovanju pravila ponašanja i obavezama koje iz toga proističu. To će biti jasan signal o tome kakav odgovor društva se traži i koliko su javne i političke ličnosti zaštićene u ovom društvu.
Institucija Ombudsmana posebno apeluje na sve društvene i političke aktere da u godini koja prethodi novom izbornom ciklusu doprinesu smirivanju tenzija i unapređenju ukupnog kvaliteta javnog diskursa u Crnoj Gori. Pred nama je period od posebnog društvenog i političkog značaja, uključujući nastavak evropskih integracija i očekivanja da Crna Gora postane članica Evropske unije do 2028. godine. Takav cilj zahtijeva demokratsku zrelost, odgovornost i fokus na pitanja od stvarnog značaja za kvalitet života građana, a ne povratak podjelama, revizionizmu i temama koje dodatno produbljuju društvene sukobe.
