Kao fudbaler, deset godina je nosio dres podgoričkog tim, od 1968. do 1978. godine, pokrivajući pozicije u veznom redu.
Nakon Budućnosti, kratko je nastupao za Merkator iz Ljubljane.
Po završetku igračke karijere, radio je sa mlađim kategorijama Budućnosti, a posebno će ostati upamćen kao trener slavne generacije omladinaca koja je osvojila posljednji Omladinski kup SFR Jugoslavije, pobijedivši Rijeku u finalu.
„Bio je sinonim za vjernost – računajući mlađe kategorije, u Budućnosti je proveo tačno 53 godine, od čega 42 kao prvotimac i trener. Prošao je sve što je prolazila naša Budućnost kroz ponosnu istoriju – od čuvenih baraža za Prvu ligu, ulaska u elitu, do finala Kupa 1977.Sve je to podnosio dostojanstveno, kao pravi podgorički gospodin. Bio je ogledalo Budućnosti i Podgorice. Danas smo, nažalost, ostali bez velikana plavo-bijele porodice – Sava Mace Rogošića“, naveli su iz podgoričkog kluba.
„Macova zaostavština kao igrača je ogromna, ali ona kao trenera, prije svega mlađih kategorija, je nemjerljiva. Bio je učitelj, prijatelj, pedagog… Veliki broj fudbalera prošao je kroz njegove ruke, a posebno se ponosio posljednjim omladinskim Kupom Maršala Tita 1991. godine, kada je sa ’svojom djecom’ savladao Rijeku poslije penala. Šta drugo da kažem – Budućnost je moja porodica. A mlađi moraju da znaju da je Budućnost uvijek bila i da će uvijek biti – veliki klub. Čika Maco, hvala na svemu“, kazali su iz Budućnosti.
