Smatra da je i dalje izražena politička nestabilnost i da postoje institucije koje se ne mogu pohvaliti stepenom povjerenja građana u njihov rad. Uvjeren je da energetski sektor ima kapacitet da bude lokomotiva ekonomskog razvoja.
Antena M: 21. maja se navršava 20 godina obnove nezavisnosti Crne Gore. Kada pogledate njen put od tada, čime ste zadovoljni, a čime razočarani?
Mujović: Mi smo kao narod uvijek negdje između euforije i kolektivne depresije, između okivanja nekoga ili nečega u zvijezde i satanizovanja. Crna Gora je nezavisna i to je najveća dobit koja nadvladava sve dobro i loše nastalo u prethodnih 20 godina.
Tih 20 godina su godine tranzicije ili, bolje reći, traganja za boljim životom, uređenim sistemom i Evropskom unijom. To je put sazrijevanja i ne mislim da smo drugačiji od drugih koji su prošli istom ili sličnom putanjom.
Zato bih se držao umjerenog stava pri ocjenjivanju. Ako nešto treba izdvajati, onda da navedem da je očuvan mir, iako je sam referendumski proces bio veoma izazovan. Postali smo članica NATO saveza, na pragu smo ulaska u EU 2028. godine.
Imamo bolji životni standard, bolje razvijenu demokratiju, veći stepen ljudskih prava i sloboda. Dobili smo naše reprezentacije, osvojili prve medalje, nismo više region ili izborna jedinica.
Nažalost, još uvijek nismo iskoristili raspoložive prirodne potencijale, turizam i poljoprivreda kao strateške grane nisu na nivou na kojem treba da budu, tek pravimo snažnu putnu infrastrukturu.
I dalje politički volimo gledati u tuđa dvorišta i osluškivati šta drugi kažu i kako bi drugi voljeli da Crna Gora izgleda. I dalje su teme podjela ispred životnih tema. I dalje želimo da bijemo tuđe bitke. I dalje je izražena politička nestabilnost.
Antena M: Da li se u Crnoj Gori danas živi bolje nego 2006. godine? Šta smatrate ključnom promjenom koju je potrebno sprovesti i na koji način?
Mujović: Živi se bolje i tu nemam nikakve dileme. Ekonomski programi ES1 i ES2 su dali veliki doprinos tome. Da bismo nastavili putem progresa moramo razvijati infrastrukturu.
Ključna je putna mreža, rekonstrukcija i proširenje aerodromskih kapaciteta, kvalitetna avio dostupnost, gradnja infrastrukture za potrebe razvoja sportskog turizma, izgradnja kongresnih centara naročito u Podgorici, intenziviranje ulaganja u proizvodnju organske hrane, bolja povezanost sektora poljoprivrede i turizma, razvoj elektroenergetike i realizacija barem jedne reverzibilne hidroelektrane.
Uz ove projekte, ako bude političke stabilnosti, Crna Gora može puno u budućnosti.
Antena M: Smatrate li da je Crna Gora politički i ekonomski stabilna država u kojoj se građani osjećaju sigurno i imaju povjerenja u institucije?
Mujović: Nismo dosegli političku stabilnost. Ekonomska stabilnost iz mog ugla je „kratkoročan“ termin i ne postoji država na svijetu koja može reći da je uredila apsolutno otporan ekonomski sistem na bilo kakve poremećaje.
Ratovi, krize sa energentima, klimatske promjene čine svoje i pozivaju na oprez kada se iznose tvrdnje vezane za ekonomiju. Diversifikacija ekonomije je ključna i na tome se mora predano raditi. Po mom skromnom sudu energetski sektor ima kapacitet da bude lokomotiva ekonomskog razvoja.
Sigurnost života u Crnoj Gori u smislu bezbjednosti je na evropskom nivou, a nažalost i dalje postoje institucije koje se ne mogu pohvaliti stepenom povjerenja građana u njihov rad.
Antena M: Da li je građanski koncept države, definisan Ustavom, danas ugrožen?
Mujović: Crna Gora može isključivo biti građanska država. Mogu postojati pokušaji da se njen građanski karakter i ono što propisuje Ustav ugrozi, ali neće proći.
To je obaveza koju imamo prema državi svi mi koji joj dobro želimo, nezavisno od partijske opredijeljenosti.
Antena M: Kako vidite odnose Crne Gore sa susjednim državama i koji su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi za njen razvoj u narednih pet godina?
Mujović: Crna Gora treba da se oslobodi i najmanjih ostataka osjećaja inferiornosti, ako postoje.
Moramo prevashodno voditi računa o sebi i svom interesu. Sa susjedima želim najbolje moguće odnose i duboko sam uvjeren da će našim ulaskom u EU biti tako i da će određena nerazumijevanja koja se sporadično pojavljuju postati dio prošlosti.
Pred nama je puno izazova, a najveći je da budemo fokusirani na realni život i svakodnevne izazove, a da istoriji prepustimo istorijske probleme i podjele koje nas konstantno i nemilosrdno vraćaju unazad.
